Dvadesetog maja ističe formalni mandat ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom. Krajem marta trebali su se održati sljedeći predsjednički izbori, ali ih je parlament odgodio zbog ratnog stanja u zemlji. U ukrajinskom društvu se u međuvremenu povela rasprava o tome ko će voditi zemlju nakon što istekne petogodišnji mandat predsjedniku, piše “Deutsche Welle”.
Na početku godine samo su rijetki političari i komentatori ozbiljno postavljali to pitanje. Krajem februara, kada je Zelenski dao ocjenu dvogodišnjeg sukoba s Rusijom, nazvao je pokušaje osporavanja njegove legitimnosti “neprijateljskim narativom”. “To nije mišljenje zapadnih partnera ili bilo koga u Ukrajini, to je dio programa Ruske Federacije”, naglasio je pred novinarima. Ali, rasprava time nije završena.
Jesu li izbori mogući pod ratnim zakonom?
Većina ukrajinskih pravnika tvrdi da je potpuno jasno da Zelenski zadržava svoju vlast sve dok se ne izabere novi predsjednik. “Ovo je potpuno jasno navedeno u Ustavu Ukrajine: Nakon isteka petogodišnjeg mandata, od trenutka inauguracije, ovlasti predsjednika ne završavaju automatski. One završavaju tek inauguracijom novog izabranog predsjednika, dakle tek nakon izbora”, objašnjava u razgovoru s “DW-om” Andrij Mahera, stručnjak za ustavno pravo iz ukrajinskog Centra za politiku i pravnu reformu (CPLR).
Trenutno su i predsjednički i parlamentarni izbori zabranjeni u Ukrajini, ali iz različitih razloga. Ustav izrazito zabranjuje samo parlamentarne izbore, dok ratno stanje isključuje sve izbore.
Zahtjev za dobrovoljnu ostavku
Izbori pod ratnim stanjem nisu zabranjeni samo radi zaštite birača od opasnosti. “Ratnim zakonom su ograničena određena ustavna prava i slobode, kao što su pravo na slobodno izražavanje mišljenja, mirno okupljanje i sloboda kretanja. Stoga je nemoguće osigurati princip opšteg biračkog prava i slobodnih izbora”, objašnjava Andrij Mahera. Slično su se u martu izjasnili Institut za zakonodavstvo, naučno i pravno vještačenje Nacionalne akademije nauka Ukrajine, kao i Centralni izborni komitet zemlje.
U raspravi o mandatu Zelenskog ne učestvuju samo aktivni pravnici nego i veterani ukrajinske politike, kao što je na primjer Grihorij Omelčenko, koji je sredinom 1990-ih bio član parlamentarnog komesarijata za izradu Ustava. On ističe da nije propust što nema direktnog propisa o produženju mandata predsjednika. Naprotiv, to je svjesna zaštita.
Ali, u otvorenom pismu Zelenskom, objavljenom u martu u novinama “Ukrajina Moloda”, on ipak poziva predsjednika da “ne uzurpira državnu vlast”, odnosno da je ne prigrabi, i da u maju 2024. dobrovoljno podnese ostavku.
Zelenski i dalje uživa veliku podršku
Međutim, legitimnost Volodimira Zelenskog, prema mišljenju posmatrača, ne samo da se oslanja na zakone nego i na podršku ukrajinskih građana. Iako je došlo do određenog opadanja, podrška i dalje ostaje prilično visoka. Prema istraživanju ukrajinskog istraživačkog centra Rasumkov, provedenom u januaru 2024., 69 odsto Ukrajinaca ima povjerenja u državnog lidera, dok manje od četvrtine nema.
Još jedno istraživanje, koje je početkom februara predstavio Kijevski međunarodni institut za sociologiju (KIIS), pokazuje da 69 odsto ispitanika smatra da bi Zelenski trebao ostati predsjednik do kraja ratnog stanja. Samo 15 odsto podržava održavanje izbora pod trenutnim uslovima, dok još deset odsto podržava ideju da predsjednik prenese ovlasti na predsjednika parlamenta Ruslana Stefančuka.
Anton Hruščevski, direktor KIIS-a, ipak upozorava na posljednja dva scenarija, ističući da oni predstavljaju još veću opasnost za legitimnost vlasti i destabilizaciju situacije u Ukrajini. “Milioni građana su u inostranstvu, milioni su pod okupacijom, stotine hiljada služe u vojsci. Ako se građani ne mogu uključiti kao birači ili kandidati na izborima, to će podrivati legitimitet izbornih rezultata”, navodi Hruščevski.
Ko može pozvati Ustavni sud?
Većina pravnika koje je kontaktirao “DW” smatra da bi Ustavni sud trebao okončati raspravu o ovlastima predsjednika i mogućim izborima. “Samo Ustavni sud smije tumačiti Ustav i provjeravati jesu li drugi zakoni u skladu s njim”, ističe Andrij Mahera.
Ali sudije Ustavnog suda ne mogu samoinicijativno provjeravati tako važna pitanja. Takođe, ne može svako pokrenuti provjeru. Ustavni sud može pozvati predsjednik, vlada, Vrhovni sud, grupa od 45 parlamentarnih zastupnika ili parlamentarni povjerenik za ljudska prava. Međutim, do sada niko od njih to nije učinio.
Krajem februara list “Cerkalo Tišnja” izvještavao je, pozivajući se na svoje izvore, da kancelarija Volodimira Zelenskog radi na zahtjevu Ustavnom sudu, ali se ne usuđuje samostalno ga podnijeti. Navodno bi to trebala učiniti grupa od 45 zastupnika iz kluba zastupnika predsjednikove stranke Služitelji naroda. Međutim, iz frakcije se tvrdi da niko ne dovodi u pitanje legitimnost predsjednika Zelenskog. Čak i opozicija pokazuje iznenađujući konsenzus. Predstavnici različitih političkih snaga izjavili su da nemaju namjeru obraćati se Ustavnom sudu i podsjetili su na sporazum zastupničkih klubova da se do kraja ratnog stanja ne održavaju izbori, prenosi “Index”.
