Početna Najnovije Novosti Društvo

Mogu li politika i funkcija u BiH ikada ići jedno bez drugog?

Oni članovi partije koji nemaju političke izjave i rad, koji se ne oglašavaju u važnim situacijama i ne učestvuju u javnom životu Republike Srpske, ne zaslužuju ni da imaju funkcije.

Ova rečenica Nenada Stevandića, predsjednika Ujedinjene Srpske, nakon što je Natalija Trivić, potpredsjednica stranke, napustila tu partiju, jer sa pozicije direktora JP “Aerodromi RS” nije komentarisala aktuelna politička pitanja, tužna je realnost u kompletnoj BiH, i još jedna potvrda da se bez politike teško može doći do neke odgovorne funkcije.

U prevodu, čini se da čak i kada biste na poziciji rukovodioca nekog preduzeća, ustanove ili institucije bilježili odlične rezultate, to ne bi bio garant da ćete zadržati tu poziciju ukoliko je stranka koja vas je tu postavila nezadovoljna vašim političkim radom. Ili, u drugom slučaju, ukoliko ste vrijedan stranački vojnik, onda će se zažmuriti na probleme ili dugovanja koja su uslijedila nakon što ste preuzeli funkciju.

Kada se to začini činjenicom da se svaka funkcija dijeli po tačnom koalicionom rasporedu, odnosno zavisno od toga ko je izborni pobjednik, postavlja se logično pitanje mogu li politika i funkcija u BiH ikada ići jedno bez drugog.

“Gorenavedena izjava najbolje pokazuje kako stvari u Bosni i Hercegovini, odnosno Republici Srpskoj funkcionišu. Ako niste politički aktivni, možete se pozdraviti sa poslom, u ovom slučaju sa funkcijom. Od direktora i stranačkih ličnosti očekuje se da bezrezervno pružaju podršku svakom koraku i izjavi koju daju visoki funkcioneri partije”, kaže za “Nezavisne novine” politikološkinja Nikolina Lozo.

BiH, ali i region Balkana, jednostavno su poznati po tome da se u politiku ulazi prije svega iz lične koristi (čast izuzecima), a da to dalje otvara mnoga vrata, prije svih ona funkcionerska.

Istina, u slučaju Natalije Trivić stvari su takve da ona izlaskom iz partije nije ostala bez direktorske fotelje, ali je to možda zato što se uveliko spekuliše da je već našla drugu stranku, koja će joj obezbijediti tu ili neku drugu funkciju.

Pored svega napisanog, ne možemo da ne pomenemo da dobar dio funkcionera dolazi na pozicije/funkcije iako se nikada nisu susreli sa poslom koji treba da rade, ali je to, kako vidimo, sve prolazno i zanemarljivo. Navešćemo samo nekoliko primjera iz bliske prošlosti. Prvi je svakako Kostadin Vasić, koji je nedavno postao vršilac dužnosti direktora Turističke organizacije Republike Srpske, iako su njegove kompetencije za taj posao potpuno pod znakom pitanja. Da stvar bude gora, na tu funkciju je, podsjećamo, došao sa pozicije v.d. direktora Instituta za javno zdravstvo RS, za šta je takođe javnost tražila odgovore o njegovoj kompetenciji. On je iz zdravstva u turizam prešao nakon što je napustio Ujedinjenu Srpsku i prešao u Narodnu partiju Srpske (NPS).

Buru u javnosti izazvalo je i imenovanje Aleksandra Zolaka za novog direktora banjalučkog “Vodovoda”, jer je Zolak po profesiji ginekolog, a ranije je bio direktor Agencije za lijekove BiH.

Još jedan od očiglednih primjera da struka kleči pred politikom, jeste i odluka Vlade Srpske da smijeni Gordanu Guzijan sa mjesta direktora Zavoda za transfuzijsku medicinu RS, a da na njeno mjesto postavi Strahinju Jurišića, koji je po struci master inženjer menadžmenta.

Bilo je i primjera da direktor nekog javnog preduzeća sam podnese ostavku zbog loših rezultata, ali da uprkos tome ostane u tom preduzeću, samo na drugoj funkciji.

“Problem leži u tome što gubitke preduzeća osjećaju građani na svojim leđima, dok su političke ličnosti amnestirane od strane građana, a pravosuđe na sve to ćuti. Nažalost, mi smo normalizovali ovakve stvari i o ovome će se pričati dva-tri dana i onda će svi to zaboraviti, kao što smo zaboravili i sve slično što se dogodilo ranije”, dodaje Lozo.

Novinar Elvir Padalović navodi da smo odavno svjedoci da nisu važni ni obrazovanje, zasluge, diploma, reference, pa čak ni nacija, već isključivo stranačka knjižica.

“To je jedina ulaznica koja vam treba. Trebate samo biti poslušni vojnici, i klimati glavom, jer se ionako ništa ne pitate. Za takvu administraciju onda više nije ni bitno da li dobro radite svoj posao ili ne”, ističe Padalović.

Ali, on u ovoj situaciji ne krivi samo političke vođe.

“I svi ti pojedinci koji su takvim načinom došli do posla snose dio krivice jer i sami učestvuju u tim dilovima. Dakle, nema nevinih sve dok je sistem takav kakav imamo”, naglasio je Padalović za “Nezavisne novine”.

Podijeli