Pogledajmo prvo Evropu koja je upravo imala izbore. Zatim ćemo pogledati političke rezultate.
Evropa je danas kontinent koji se raspada pod teretom goleme regulacije i pretjeranog oporezivanja. Stalno zaostaje za Sjedinjenim Državama u zapošljavanju, preduzetništvu, inovacijama i rastu.
Godinama su političari u Evropskoj uniji zatvarali nuklearne elektrane (koje proizvode čistu, jeftinu i sigurnu energiju), zatvarali su elektrane na ugalj i zabranjivali istraživanje prirodnog gasa, nanoseći štetu poslovanju i industriji u ime Zelene energije.
U geopolitičkom smislu, EU je nekoherentna, s nepromišljenom i neučinkovitom vanjskom politikom, bez jasnih ciljeva i bez jasne vizije za ovaj vijek.
Ipak, to su samo aspekti jedne sveobuhvatne teme. Evropa se uništava iznutra, u ime većeg dobra koje osiromašuje obične građane i obogaćuje rastuću birokratiju u Briselu i prestonicama EU.
Sve je to natjeralo birače da se okrenu udesno. Otpor, nova zelena agenda,, rat, sve veći troškovi života i ilegalna imigracija podstakli su izbore za Evropski parlament ovog vikenda. Neosporna je činjenica da su birači širom kontinenta vrlo jasno izrazili svoju volju, ne samo na ovim izborima, nego i na nacionalnim, tokom proteklih godina.
Glasači su Briselu poslali snažan signal. Oni žele da Evropska pučka stranka (EPP), dominantna grupa desnog centra u parlamentu, sarađuje s drugim konzervativnim grupama i pronađe način da spasi Evropu.
Čak su oprostili EPP-u šale i izrugivanje s krajnjom ljevicom, ludost Zelenih i napad na poljoprivrednike, odlučivši vjerovati zaokretu koji je EPP napravio po pitanjima Zelenih kako su se izbori približavali.
U svim evropskim zemljama socijalisti, liberali i zeleni su izbačeni, dok su stranke desnog centra, konzervativne i desničarske stranke porasle.
Poljoprivrednici, srednja klasa, mali i srednji preduzetnici pokazali su svoje nedvosmisleno odbacivanje ludila koje se zove Nova zelena agenda (eng. “Green New Deal”) i svih politika povezanih s njim – otuda i pad stranaka lijevog centra.
Evropa je vodila rat s tradicionalnim izvorima energije, a da nije imala obnovljive alternative za zadovoljenje nivoa potražnje. To je povezano s fiskalnom represijom koja je EU učinila ovisnom o Rusiji i nesavezničkim zemljama u pogledu energije, a to utiče na nacionalnu sigurnost.
Nadalje, glasači su pokazali da žele sigurne granice, zakon i red i nastojanje da zaštitimo našu baštinu, tradiciju i običaje, jasno odbacujući vokeizam.
Već više od deceniju unija je na raskrsnici: ili će biti uništena proizvoljnim odlukama neizabranih i neodgovornih birokrata ili će se reformisati kako bi bila više u skladu s onim što su zamislili očevi utemeljitelji. Ne može biti drugačije, ponajviše zato što su sve države članice dopustile da unija propadne dok su se pretvarale da je sve u redu.
Evropski građani to vrište kad god im se pruži prilika, putem svojih glasova, protesta ili građanskih nemira. Reakcija i rješenje ne može doći s ljevice, jer je ona uzrok ovolikog jada starog kontinenta. Birači su ponovno odabrali stranke desnog centra da se uzdignu na vrhunac istorijskog trenutka i pokažu put nazad u prosperitet i zdrav razum.
Širom Evrope, socijalističke, zelene i liberalne stranke, odvojene od stvarnosti, zbog lažnog osjećaja sigurnosti koji vam pruža vječni establišment, doživjele su golem pad.
Bez sumnje, kontinent se pomjerio udesno, s građanima koji vjeruju da su potrebna konzervativna rješenja za spas njihovih domaćinstava, zajednica i država.
Postoji samo jedan put za sprovođenje trajne pozitivne promjene za građane EU-a. Na EPP-u, kao najvećoj grupi desnog centra, je da se izdigne iznad očitih razlika i ponudi istorijski dogovor konzervativcima i reformistima i identitetu i demokratiji, pa čak i razumnim klasičnim liberalnim grupama.
Očekivano, bio je to prvi instinkt birokrata u vođstvu EPP-a da se okrenu svojim saveznicima iz socijalističkog i liberalnog establišmenta i zanemaruju vlastite birače.
Bilo bi glupo, čak i istorijska greška, nastaviti s uobičajnim poslom i ignorisati ono što birači žele. Glasanje za vikend otišlo je u suprotnom smjeru od trenutne vladajuće koalicije u Briselu.
Bude li EPP nastavio ignorisati pitanja koja zanimaju konzervativne birače, desničarski val na sljedećim izborima postaće cunami, koji će ponijeti ne samo socijaliste i krajnje lijeve radikale, već i sam EPP.
EPP bi trebao shvatiti da su kreatori onoga što nazivaju ekstremnom desnicom. Kako se EPP pomakao ulijevo, na desnoj strani je nastao vakuum koji je trebalo popuniti.
Znatan broj birača na desnici ostao je poput političke siročadi. Što je centristički EPP više sarađivao s ljevicom i krajnjom ljevicom, to su više frustrirani glasači morali tražiti negdje drugo. To je dovelo do stvaranja konzervativnih i desnih stranaka koje su jednostavno bile glasnije, ali su u biti zagovarale iste vrijednosti i principe kao bivši konzervativni EPP, prije nego što je krenuo ulijevo.
U međuvremenu se ljevica pomjerila još više ulijevo, postajući radikalnija i agresivnija. Glasači velikom većinom žele promjenu u tome. Oni žele EPP na čelu konzervativnog saveza koji donosi promjene. Što se EPP više distancira od svojih birača, to će obični konzervativni glasač postati glasniji, jer nema drugog načina da se čuje.
Razlike između konzervativnih grupa su brojne, ali vjerujem da je ono što spaja desnicu veće od onoga što je razdvaja. Predsjednik Regan uspio je formirati koaliciju od libertarijanaca do tradicionalnih konzervativaca, fiskalnih jastrebova i antikomunista te je uspio osigurati model koji se pokazao uspješnim.
Evropske grupe desnog centra trebale bi se ujediniti na temelju nekoliko zajedničkih načela, uključujući poštovanje vladavine prava i zaustavljanje bilo koje vrste zakona, osiguravanje individualnih sloboda protiv bilo koje vrste kršenja od strane vlada, rad na ograničenom uticaju iz Brisela, slobodno i pošteno tržište, niske poreze i deregulaciju za oslobađanje golemog potencijala u evropskom preduzetništvu, kontrolu i osiguranje granica, jačanje načela supsidijarnosti i poštovanje temeljnih ugovora.
Odbijanje je izbor. Nije neizbježno. Vjerujem da bi se zdrava većina u EPP-u, ECR-u, ID-u, pa čak i Renewu, složila s ovim načelima, koja odražavaju ono što je libertarijancima drago i u šta vjeruju konzervativci i identitarijanci.
Dakle, EPP-u se govori da: Suprotstavite se socijalistima, onima koji bi vladali s komunistima, separatistima, marksistima, pa čak i teroristima u mnogim nacionalnim vladama, dok vas posramljuju da se pokorite.
Desnica treba biti ponosna na svoje vrijednosti i istoriju. Veliko jedinstvo desnice ono je čega se ljevica boji i što ljudi traže. Prvo odbacite s gnušanjem i prihvatite poziv potonjeg za istorijsku odluku koja će označiti početak promjene za Stari kontinent.
U protivnom, Evropa će završiti kao tužna priča 21. vijeka, nemoćna spriječiti vlastiti pad, nesposobna uticati na svjetske prilike po prvi put u protekle dvije hiljade godina. Lopta je u dvorištu EPP-a, navodi “BrusselsSignal”.
