Iako je od donošenja presude za ratni zločin nad srpskim civilima u logorima “Silos” u Tarčinu, Osnovnoj školi “9. maj” u Pazariću i magacinima kasarne “Krupa” u Zoviku prošlo gotovo šest mjeseci, svi osuđeni još nisu iza rešetaka, već slobodno šetaju, tako zabijajući novi nož u leđa porodicama žrtava.
Tvrdi to za “Glas Srpske” predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila iz Srebrenice Branimir Kojić koji naglašava da je logor “Silos” kod Tarčina bio jedan u nizu kazamata u kojima su zlostavljani Srbi sve do 1996. godine. Podsjećajući da su posljednji zatvorenici taj logor napustili za Savindan te godine, ističe da ni do dan-danas nisu dočekali pravdu.
– Šestorica Bošnjaka su dobila ukupno 42 godine zatvora u junu ove godine, ali je i danas, po našim saznanjima, većina njih na slobodi. To pokazuje kakva je BiH kao država, kakav je Sud BiH. Prema našim izvorima, navodnim vještačenjem je utvrđeno da su bolesni. Takođe, došli smo do saznanja da ljekari izdaju uvjerenja kako su ovi ljudi bolesni te da ne mogu da idu u zatvor pa se pitamo da li će oni ikad otići na odsluženje kazne i da li će pravda ikad biti bar djelimično zadovoljena, mada i sama presuda je nepravda jer su, slobodno možemo reći, nagrađeni za sve zločine koje su činili – naglašava Kojić.
Pita se da li taj sud ima razumijevanja prema bolu žrtava koje su oboljele zbog zvjerskog ponašanja dotičnih ili se i ovaj put “stavlja na stranu Bošnjaka”.
– Ne znamo niti jedan slučaj gdje je neki od optuženih, a da ne kažemo osuđenih Srba bio pošteđen jer je bolestan. Srbi su i bolesni išli i na suđenja, ali i na izdržavanje kazne. Mi znamo za slučaj profesora Milana Bogdanovića koji je uhapšen u Srebrenici nedugo nakon operacije kuka, ali za njega niko nije imao razumijevanja, da bi prvostepenom presudom bio oslobođen, dok drugostepenu presudu nije dočekao jer je obolio od stresa koji je doživio odlazeći na suđenje za lažne optužbe – kazao je Kojić.
Govoreći o predmetu “Silos”, podsjetio je da je Mustafa Đelilović, koji je bio prvooptuženi, preminuo prije konačne presude jer je, sumnja, Sud Bih najvjerovatnije namjerno odugovlačio sa presudom kako bio on izbjegao eventualnu kaznu.
– Pozivamo nadležne da reaguju i da osuđeni budu privedeni na odsluženje kazne, jer se i dalje rugaju porodicama žrtava i slobodno se šetaju Sarajevom – zaključio je Kojić.
Njegove navode djelimično su “Glasu Srpske” potvrdili u Sudu BiH.
– Sud BiH je u sudskim krivičnim predmetima koji nose nazive “Fadil Čović i drugi” te “Šerif Mešanović” izdao uputna akta za upućivanje na izdržavanje izrečenih kazni zatvora za sva osuđena lica. Osuđeni Halid Čović i Nermin Kalember su stupili na izdržavanje kazni u Zavod za izvršenje krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera BiH, dok je u odnosu na Fadila Čovića, Nezira Kazića, Bećira Hujića, Mirsada Šabića i Šerifa Mešanovića nakon izvršenih vještačenja, a zbog akutne bolesti osuđenih, odgođeno izvršenje kazni zatvora na kraći period – piše u odgovoru iz Suda BiH na pitanje da li je tačno da nisu svi osuđeni u zatvoru te koji su razlozi za to. O paklu “Silosa”, torturama i danima kada su živi zavidjeli mrtvima logoraši svjedoče više od četvrt vijeka.
Logori
Nezavisna komisija za utvrđivanje istine o događajima tokom rata u Sarajevu, koja je formirana na zahtjev Vlade, konstatovala je da je u samom gradu bilo 211 logora i mjesta zatočenja za Srbe. Ubijeno je oko 3.000 srpskih civila, gotovo 1.700 teško ranjeno, a većina mrtvih i ranjenih Srba nije imala veze sa ratnim dejstvima.
