Najveći broj oboljelih od karcinoma boravio je na prostoru Republike Srpske u vrijeme kada je bombardovao NATO, a neki ljudi su oboljeli od nekoliko različitih vrsta raka.
Rekao je ovo univerzitetski profesor Slavko Ždrale, nekadašnji direktor Bolnice “Srbija” u Istočnom Sarajevu.
Ždrale je odbacio navode NATO Komiteta za osiromašeni uranijum čiji članovi tvrde da “NATO korištenje osiromašenog uranijuma u sukobu u BiH nije dovelo do bilo kakvog kontinuiranog rizika po zdravlje”, navodeći da je broj ljudi koji su oboljeli od malignih oboljenja naglo porastao poslije rata u BiH, za čak pet do šest puta.
On je dodao da je za mnoge od njih konačni ishod bio fatalan jer su umrli od nekog od oblika karcinoma.
Ždrale je naglasio da inicijativu za procesuiranje zemalja članica NATO, čiji su vojnici bombardovali Republiku Srpsku projektilima sa osiromašenim uranijumom, apsolutno treba pozdraviti.
– I medicinska i pravna struka imaju obavezu da posljedice NATO bombardovanja rasvijetle do tančina i da ljudi, koji su već stradali, kao i oni koji danas obolijevaju i koji će na kraju stradati, dobiju mogućnost za kvalitetnu vrhunsku zdravstvenu zaštitu koja iziskuje ogromna finansijsko-materijalna sredstva, te da budu alimentirani u materijalnom smislu – kaže Ždrale.
On je ukazao na činjenicu da će biti veoma teško da se dokaže visok procenat prisustva uranijumskog otpada na prostorima Republike Srpske i opasnost koju radijacija nosi prema zdravlju naših ljudi, ali je naglasio da konstatacije međunarodnih zvaničnika o ovom problemu nisu tačne.
– Mi ih opovrgavamo brojem ljudi, vrstom oboljenja, kao i poražavajućom činjenicom da su neki ljudi nakon bombradovanja osiromašenim uranijumom oboljeli od nekoliko različitih vrsta karcinoma. Agresivnost agensa koji je doveo do tih oboljenja govori nam o njegovoj snazi kojom je napadnut ljudski organizam – objašnjava Ždrale.
On je naglasio da je najveći broj oboljelih od karcinoma boravio na prostorima Republike Srpske upravo u vrijeme bombardovanja, što je potvrđeno i na njihovim pregledima na Institutu za nuklearne naule u Vinči.
– Naš najjači adut u ovom složenom procesu biće ljudi oboljeli od karcinoma koji su još živi i koje pokušavamo da zdravstveno zbrinemo i oporavimo. O mrtvima postoji zdravstvena dokumentacijam koja će nam, takođe, značajno pomoći u odbrani istraživanja posljedica djelovanja osiromašenog uranijuma na zdavlje naših ljudi – rekao je Ždrale.
On smatra da bi bilo moralno NATO i njegove članice ustupe određena materijalna sredstva kako bi se putem prevencije mogla sanirati i zaštititi bombardovana područja, odnosno tlo i voda, te da se obezbijede sistematski pregledi ljudi sa spornih i kontaminiranih područja radi preduzimanja neophodnih medicinskih mjera za njihov normalan život.
Zamjenik pomoćnika generalnog sekretara NATO za politička pitanja i bezbjednosnu politiku Havijer Kolomina izjavio je ranije da razgovori o odgovornosti NATO za posljedice bombardovanja Republike Srpske osiromašenim uranijumom moraju biti “zasnovani na nauci i činjenicama”.
On je pojasnio da NATO “pitanja zdravlja i zaštite životne sredine shvata vrlo ozbiljno”, te podsjetio da je 2001. godine uspostavio Komitet za osiromašeni uranijum, koji je zaključio da “NATO korištenje osiromašenog uranijuma u sukobu u BiH nije dovelo do bilo kakvog kontinuiranog rizika po zdravlje”.
