U BiH je u prošloj godini zabilježen znatan porast broja turskih migranata, pokazuju najnoviji podaci Međunarodne organizacije za migracije, agencije UN koja se bavi migracijama.
OIM je objavio izvještaj o stanju na zapadnobalkanskoj migrantskoj ruti, a u posebnom fokusu su turski migranti u BiH.
Prema podacima iz izvještaja, najvažniji razlog znatnog porasta broja turskih migranata je katastrofalni potres koji je pogodio južni dio Turske na granici prema Siriji, jer stanovništvo tog područja ima ekonomske poteškoće da prehrani svoju porodicu.
Prema ovim podacima, 2023. godine je broj turskih migranata povećan za 73 odsto u odnosu na prethodnu godinu, a OIM upozorava da je trend nastavljen i u prva dva mjeseca ove godine.
Oni ističu da je dolazak turskih državljana u BiH olakšan time što između dvije zemlje nema viznog režima, pa u BiH uglavnom ulaze legalnim kanalima, pretežno avionima.
OIM je napravio intervjue s 55 turskih migranata u BiH, od kojih je sa 18 obavljen razgovor u fokus-grupama, i na osnovu tih razgovora zaključio da najveći broj turskih državljana u BiH ostaju nekoliko mjeseci zaposleni u neformalnoj ekonomiji kako bi sakupili novac za nastavak putovanja.
“Većina intervjuisanih dolazi iz provincija na jugoistoku i istoku zemlje, uključujući Dijarbakir, Hataj, Elazig, Gaziantep i Mus. Većina ovih provincija teško je pogođena zemljotresom u februaru 2023.”, naglasili su.
Takođe, od intervjuisanih su saznali da ih je većina imala radno mjesto u Turskoj, ali se žale na visoke životne troškove, inflaciju i niska primanja.
Nekoliko ih je, prema tvrdnjama iz OIM-a, kao razlog odlaska navelo političke razloge ili vjerska uvjerenja.
Intervjuisani turski migranti izvan izbjegličkih centara naveli su da su u BiH ušli nekoliko dana ranije i pokušali preći u Hrvatsku, dok ih je većina koji se nalaze u centrima izjavila da su u BiH već nekoliko mjeseci, a da su se prijavili u centrima nakon bezuspješnih pokušaja ulaska u Hrvatsku.
Nekoliko intervjuisanih je izjavilo da namjeravaju da se ipak vrate u Tursku.
“Najčešći metod pripreme putovanja je kroz kontakt s krijumčarima ili drugih putnicima koji su im mogli obezbijediti logističke informacije poput toga gdje kupiti autobusku kartu, kojim putem ići ili gdje razmijeniti novac”, naglašeno je u ovom dokumentu.
Većina ih je iz BiH htjela otići u Njemačku, navodeći kao razloge bolji životni standard i prilike za posao, kao i veliku tursku imigraciju koja živi u toj zemlji. Dio koji je za odlazak iz Turske naveo političke ili vjerske razloge odlučio se da pokušaju da se domognu Švajcarske ili Francuske, navodeći postojanje mreža aktivista i organizacija koji bi im mogli pomoći.
U opštem dijelu izvještaja kao glavna logistička čvorišta za migrante u BiH navedeni su Sarajevo, Zvornik, Orašje, Banjaluka, Bihać i Velika Kladuša. Kao način kretanja u BiH, najviše migranata je išlo pješke, njih 96 odsto, dok ih je 74 odsto navelo da su dio rute putovali javnim prevozom. Zanimljiv je podatak da ih je gotovo polovina rekla da su u BiH dijelom putovali automobilom, što znači da su ih građani BiH vozili u svojim automobilima barem dio njihovog putovanja u zemlji. Samo u BiH i Srbiji je ovako visok procenat putovanja ličnim vozilima lokalnog stanovništva. Za razliku od prevoza, većina migranata koji su boravili u BiH živjeli su ili u centrima, ili šatorima, ili napuštenim objektima. U ostalim zemljama regiona najveći dio ih je živio u privatnom smještaju ili ugostiteljskim objektima, a ovaj broj u Albaniji je čak 91 odsto.
Najveći broj migranata izjavio je da im je krajnja destinacija Njemačka, njih gotovo polovina, dok ih 20 odsto želi u Italiju, a 11 odsto u Francusku. Ostale zemlje pojavljuju se među ispitanicima u znatno manjim omjerima.
Gotovo svi migranti na zapadnom Balkanu su u region došli iz Turske, a migranti su uglavnom iz zemalja jugozapadne Azije i sjeverne i centralne Afrike.
