U osnovne i srednje škole u Srpskoj kreće više od 153.000 učenika, ovakve smo najave iz Ministarstva prosvete RS slušali prije 13 godina. Do danas, ukupan broj đaka smanjio se za čak 34.000.
Procjene su da u školskim klupama trenutno imamo oko 119.000 učenika osnovnih i srednjih škola, i to na osnovu statističkih podataka od lani, kada su u Srpskoj bila 84.643 osnovca i 35.000 srednjoškolaca.
Zvanične statističke podatke za ovu školsku godinu tek očekujemo, a prve informacije iz Ministarstva prosvjete kažu da je u školu krenulo oko 8.900 prvačića, dok ih je prošle godine upisano 9.152.
Poražavajuća statistika
Što se tiče srednjih škola, u prve razrede je, po trenutno dostupnim, podacima upisano oko 9.440 učenika, dok su lani upisana 9.303 đaka.
Iako svakodnevno slušamo kako nas je sve manje u Srpskoj, situacija je još poraznija kada brojke uporedimo na jednom mjestu.
Aleksandar Majić, sa katedre za društvenu geografiju i demografiju na Prirodno-matematičkom fakultetu u Banjaluci, upozorava da Srpska nakon građanskog rata bilježi strmoglav pad broja učenika. Od 1996. godine, od kada se vode statistički podaci, broj osnovaca smanjio se za 43.000! Osnovne škole je te poslijeratne godine pohađalo 127.000 đaka, da bismo vremenom došli do broja od 84.000 osnovaca.
– Da smo ostali na onom sistemu obrazovanja od osam razreda, ovaj pad bi bio još izraženiji. Trebamo uzeti u obzir da je 2003. godine u osnovne škole uvedeno još jedno odjeljenje, znači, faktički smo dodali još jednu generaciju sa 10.000 učenika – pojašnjava Majić.
On precizira da smo za 25 godina u školama izgubili 34 odsto osnovaca!
– Ovo smanjenje može se uočiti na upisu prvačića. Prije dvije i po decenije upisivali smo po 15.000 prvačića, a podatak za prethodnu godinu ukazuje da je upisano 9.200 njih. To je smanjenje od skoro 6.000 đaka ili za 39 procenata manje – govori on.
Manji broj prvačića direktan je odraz stope nataliteta, čemu treba dodati i intenzivnu emigraciju našeg stanovništva u druge zemlje. Roditelji odlaze u potrazi za boljim životom, a sa sobom, naravno, vode i djecu.
Tako smo i od nekada velikog broja odjeljenja u školama došli do spajanja razreda i kombinovanih odjeljenja.
– Manjak je učenika pa se razredi spajaju jedan s drugim, a to je posebno karakteristično za područne škole. Smanjenje broja đaka mnogo je izražajnije u manjim opštinama, pogotovo u istočnom dijelu RS, dok u većim gradovima, kao što je Banjaluka, nije toliko uočljivo. Čak negdje možemo primjetiti i povećanje broja đaka, posebno u mjesnim zajednicama gdje je zapažen visok stepen stambene izgradnje i gdje se doseljavaju mladi ljudi. U nekim drugim sredinama, posebno ruralnim, bilježi se intenzivno smanjenje broja učenika – precizira Majić.
Nastavnike guši administracija
Kako nam sada u učionicama sjedi sve manje djece, za očekivati bi bilo da je unaprijeđen kvalitet nastave i da nastavnici imaju više vremena da se posvete svakom đaku. Međutim, realnost nas demantuje. Iako više ne ispituju po 30 djece u odjeljenju, i sami prosvjetni radnici svjedoče da jedva stižu ovakav tempo. Plan i program je, pričaju, sve obimniji, kao i administrativni posao koji se očekuje od nastavnika. Najviše trpe upravo djeca.
– Povećani su zahtjevi iz Ministarstva i Pedagoškog zavoda; ranije se manje tražilo i od djece, bilo je manje predmeta, a sada se stalno povećava gradivo. Ne znam ni kako bismo postigli sve ovo što radimo da sada imamo 30 đaka u odjeljenju. Na primjer, u drugom razredu uveden je predmet Digitalni svijet, pa nam učenici već u drugom razredu imaju pet časova. To nikada nije bilo. Djeca se nisu navikla još ni na četiri časa – priča nam učiteljica sa više od 20 godina radnog staža.
Ona pamti vremena kada su čak i područne škole u odjeljenjima imale po 30 đaka.
– U roku od godinu dana, dok sam se vratila sa porodiljskog, umjesto 30 učenika dočekalo me kombinovano odjeljenje sa po 10 đaka. Sve se razišlo, roditelji su se preselili u druga mjesta – govori ona.
Odliv nastavnog kadra
Apsurd je da smo smanjenjem broja učenika po odjeljenju, umjesto do rasterećenja, došli do opterećenja nastavnika obavezama, ocjenjuje za Miloš Kolundžija, član Republičkog odbora Sindikata obrazovanja, nauke i kulture Republike Srpske za srednje škole.
– Profesori, nastavnici, učlitelji, umjesto da se bave svojim bazičnim poslom, obrazovanjem i vaspitanjem djece, moraju da se pretvore u tzv. ćate, jer se od njih traži sve više informacija u elektronskoj i pisanoj formi – ukazao je Kolundžija na problem preobimne administracije kojom su zatrpani prosvetni radnici, na šta su upozoravali više puta.
Kakva je u stvari situacija u obrazovanju pokazuje i trend odlaska prosvjetara iz ove profesije.
– Dosta prosvjetnih radnika okreće leđa ovom poslu, za koji su se borili godinama, smatrajući da se u drugim djelatnostima mogu ostvariti i situirati na kvalitetan način, tako da mi faktički sa smanjenjem broja đaka imamo i odliv kadra, ili nedovoljan priliv radnika – govori on.
Ovaj profesor inače radi u srednjoj Ugostiteljsko-trgovinsko-turističkoj školi u Banjaluci, koja, za razliku od ranijih godina, ovaj put bilježi više upisanih đaka.
– Ove godine smo uspjeli upisati sva odjeljenja po planu. Izgleda da je došlo do pozitivnog trenda, ali to moramo posmatrati iz drugog aspekta; imamo djece iz drugih opština jer se i dosta roditelja preseljava u Banjaluku zbog posla i tržišta. Tako se u Banjaluci manjak broja đaka ne osjeti, ali u nekim rubnim područjima Srpske ili u manjim mjestima zasigurno će biti problema i sa popunjavanjem odjeljenja i sa normom nastavnog kadra – zaključio je on.
Demograf Aleksandar Majić napominje da se u Srpskoj posljednjih desetak godina rađa između 9.100 i 9.300 djece godišnje.
– U svim demografskim teorijama, za prosto obnavljanje populacije potrebno je 2,1 dijete. Međutim, mi nismo zatvorena populacija, imamo intenzivnu emigraciju i nama je za prosto obnavljanje potrebno da svaka porodica ima po troje djece. Generalno, nedostaje nam oko 6.000 do 7.000 rođene djece godišnje da bismo imali prosto obnavljanje. Znači, za obnovu generacija ovdje bi se trebalo rađati između 15.000 i 16.000 djece. Nažalost, to je nemoguće i ne možemo očekivati povećanje tog broja s obzirom da imamo sve manje žena koje rađaju. Treba biti realan i težiti tome da pokušamo zadržati ovaj natalitet koliki je danas, da imamo iznad 9.000 rođene djece i onda se možemo nadati nečemu boljem – smatra Majić.
