Davidu Šmitranu (60) iz sela Grbavci kod Gradiške prije godinu dana dijagnostifikovan je rak grla. Umjesto liječenja na koje ima pravo, kaže, naišao je samo na odbijanje.
“Dvije sedmice sam ležao na Klinici za bolesti uha, grla i nosa. Kada su me otpustili, rečeno mi je da će me zvati na dalje liječenje i terapiju kada se mjesto oslobodi, ali taj poziv nikada nisam dobio. Kada ih zovem, ne javljaju se ili samo spuste slušalicu”, kaže Šmitran.
Pomoć je tražio od Boračke organizacije grada Gradiška, nakon čega je dobio jednokratnu novčanu pomoć, ali ne i neophodnu zdravstvenu terapiju.
“U ratu sam proveo pune četiri godine i borac sam prve kategrije. Kada je trebalo, bio sam tu i stvarao sam ovu državu, ali kada je taj dug trebala da vrati, ona mi je okrenula leđa. Boračka organizacija mi je dala 500 KM pomoći i to je sve što sam dobio. Meni je u najboljem slučaju ostalo još nekoliko godina života, ali bez terapije umrijeću i ranije”, kaže Šmitran.
Šmitran boluje od posttraumatskog stresnog poremećaja i živi sam. Jedino primanje koje ostvaruje jeste borački dodatak u iznosu od 120 KM mjesečno.
“U ponedjeljak ujutru ću doći na UKC u Banjaluku i ne odlazim dok me ne prime na liječenje. Kući se neću vraćati, samo me policija može udaljiti”, poručuje Šmitran.
U kratkom telefonskom razgovoru sa nadzornom sestrom Klinike za bolesti uha, grla i nosa rečeno nam je da više informacija o konkretnom slučaju možemo zatražiti u ponedjeljak.
