On je bio svjedok Republičkog tužilaštva u predmetu “korona ugovori” protiv Zeljkovića, inače bivšeg direktora Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske koji je nabavljao kamere.
U ovom slučaju, osim Zeljkovića, optuženi su direktori firmi “Prokontrol” iz Banjaluke Slavko Bojić i “Promeding” iz Laktaša Dragan Dubravac, te vlasnik Turističke agencije “Travel for fan” Saša Marković. Optužnicom je obuhvaćen i bivši direktor banjalučke firme “Sineks laboratorija” Sani Crljić. Terete ih za zloupotrebe u nabavci medicinske i zaštitne opreme u vrijeme pandemije virus korona čime su oštetili budžet Srpske za više od 1,3 miliona KM.
– Kamere su nabavljene, bile su ispravne i odradile su svoju funkciju. Zahtjev za njihovu nabavku sam diktirao, a sekretarica je kucala. Zahtjev je poslat Institutu za javno zdravstvo koji je po odluci Kriznog štaba i premijera, bio zadužen za nabavke sve opreme u vrijeme pandemije – rekao je Đajić.
Istakao je da sa Zeljkovićem nije razgovarao o kamerama ni prije ni poslije nabavke.
Pojasnio je da je tim UKC –a Srpske donio odluku o nabavci šest stacionarnih i 20 ručnih termalnih kamera.
– Nabavka je bila opravdana u cilju borbe protiv kovida čiji je jedan od simptoma visoka temperatura. Termalne kamere su postavljene na ulaze i mogle da izmjere temperaturu više osoba i odradile su posao, a i dan danas su gore – rekao je Đajić. Republički tužilac Sanja Tadić – Stojisavljević mu je pokazala pedračun firme “ARS Sistemi” za nabavku šest stacionarnih termalnih kamera vrijednih 180.000KM i 20 ručnih vrijednosti 100.000 KM te pitala da li je to vidio.
– Nisam imao vremena da se bavim time, to su sve službe radile- rekao je Đajić.
Tužilac ga je pitala da li je znao da imaju i drugi ponuđači termalnih kamera i da li se bavio time, Đajić je odgovorio da za to nije imao vremena.
Istakao je i da nije kontaktirao sa direktorom firme “ARS Sistemi” Vladimirom Vuletićem i da ne zna kako je on znao koje kamere trebaju UKC-u.
Tužilac je rekla da je u istrazi kazao malo drugačije, odnosno da je moguće da je Vuletić za nabavku čuo od nekog iz tima UKC-a koji je o tome raspravljao. Đajić je potvrdio da je to moguće da je tako, ali da to ne zna i da on ništa Vuletiću nije rekao.
Drugi svjedok tužilaštva Vladimir Mašić rekao je da Institut za javno zdravstvo nije bio spreman da preko noći postane centralni organ za nabavke svih medicinskih sredstava koja su bila neophodna u vrijeme pandemije virusa korona.
Svjedok Mašić, koji je u vrijeme pandemije bio referent za pravne poslove u Institutu, kazao je da mu je koleginica Zora Bilić donijela dokumentaciju o nabavci kamera i da je to samo potpisao.
– Rekla je da to treba hitno da se uradi i tada nisam detaljno ni pregledao o kojim dokumentima se radi i koja je cijena nabavke. Sve sam saznao kada je policija došla u Institut, jer sam tada od kolega ekonomske službe tražio da mi dostave svu dokumentaciju – kazao je Mašić.
Naglasio je da mu je bilo čudno da je ponuda stigla u 9.20 časova, a da se komisija sastala u 10.05 časova i da je odluka o javnoj nabavci donesena u 10.20 časova.
– Bilo mi je čudno, jer je pauza u Institutu od 10 do 10.30 časova. Odgovorno tvrdim da nisam bio na tom sastanku – rekao je Mašić. Zeljković je svjedoka upitao da li je bio upoznat sa preporukama za korišćenje pauze za vrijeme kovida 19.
-Ne sjećam se tih preporuka – kratko je rekao Mašić, na šta ga je Zeljković podsjetio da su pauzu mogli koristiti u toku dana kada žele, ali da ne idu svi u periodu kao inače.
Zeljkovićev branilac Jadranka Ivanović upitala je Mašića da li je njen klijent Zeljković ikada vršio pritisak na radnike u Institutu i naređivao koliko kojih kamera trebaju nabaviti, a Mašić je rekao da nije.
