Kako je rekao, kada posmatra ovih šest godina, samo je 2019. godina bila normalna, odnosno da nije bilo nekih kriza. Virus korona ističe kao najteže iskustvo i kaže da je mogao i pretpostaviti da će se tako nešto desiti, ne bi nikada ni sjeo na to mjesto.
– Samo za 2019. godinu možemo reći da je bila normalna, da se posvetite poslu kako treba. Sve ostale godine su bile takve da radite stvari iznuđeno, nametnuto, neočekivano. Najviše sam ponosan što smo uspjeli u ovom rovitom vremenu, svjetskih kriza, virusa korona. Preživjeli smo, uspjeli smo da prevaziđemo mnoge probleme – istakao je Višković za banjaluka.net.
Ističe da se trenutno grade Dabar, Bistrica, Mrsovo.
– I neću da preskočim Buk Bijelu, bez obzira na opstrukcije koje dolaze od Sarajeva. Mi od tog projekta nećemo odustati nikad – dodaje premijer.
Prisjeća se da kada su te 2019. godine najavili prosječnu platu od 1.000 KM, da su bili predmet ismijavanja, a da je ona danas 1.392 KM, te da su penzije povećane za 70% odsto u šest godina.
– Postigli smo najveću zaposlenost od postojanja Republike Srpske. Imamo rekordnu zaposlenost. Često nam se imputira mali broj stranih investicija. I mogu se djelimično složiti. Ali opet ne krivicom Republike Srpske, nego opštog ambijenta u BiH – kaže Višković i dodaje da i u takvom ambijentu postoji značajan broj stranih investitora.
Ipak, uz zahvalnost stranim investitorima, dodaje da je prvenstveno zahvalan domaćim privrednicima koji ovdje rade i ulažu.
– Ali to smo radili zajedno. Vlada Republike Srpske u ovih šest godina ulaže 400 miliona maraka svake godine u našu privredu. I to isključivo u realnom sektoru. Jedini u regiji imamo zakon o podsticajima na povećanje plata, naše poreske stope su najstimulativnije u čitavoj regiji. I na to sam ponosan. Pored svih tih olakšica uspijevamo da preživimo. Pored svih pritisaka kojima nam se zabranjuje pristup na finansijskim tržištima, bankama s većinskim stranim kapitalom – kaže premijer.
Ističe i ulaganja u bolnički sektor, te podsjeća da je u toku preseljenje sa stare lokacije u novu bolnicu u Doboju, izgradnja bolnice u Trebinju, da su izgrađene bolnice u Bijeljini i Istočnom Sarajevu.
– Naš Klinički centar u Banjaluci. Kako je izgledao prije šest godina, a kako danas – pita on.
Na konstataciju da izgleda bolje, ali da je vidljiv manjak kadra, kaže da je to djelimično tačno jer je danas na subspecijalizacijama i usavršavanju rekordan broj doktora.
– Nema bolnice u Republici Srpskoj koja danas nema desetine ili stotine mladih doktora koji su na specijalizacijama. Prije samo nekoliko godina dobiti specijalizaciju bilo je veoma teško. Prema tome, dolaze nova oprema, novi ljudi, nove metode, nove dijagnostike. Nekad možete kupiti neki aparat, možda i najsavremeniji, ali morate imati čoveka koji radi s tim aparatom – kaže Višković.
Na pitanje za čim žali, ističe činjenicu što ovih pet godina nije bilo kao 2019. godina, te je uvjeren da bi postigli bar pet puta više.
– Nismo imali ambijent, nego smo morali rješavati stvari koje ne zavise od nas. Imali smo dvocifrenu inflaciju. Jesu li premijer i Vlada krivi za to ili je to došlo kao posljedica nečeg na šta ne možemo da utičemo? Nismo mi krivi za rat u Ukrajini. Jesmo li platili cijenu tog rata? Jesmo, i plaćamo i danas – ističe.
Tačno je, kako kaže, da u prva četiri mjeseca ove godine imamo pad izvoza, ali dodaje da to nije krivica Vlade Srpske, nego posljedica sukoba u Ukrajini.
– Imate smanjenu ekonomsku moć zemalja koje su naši najveći spoljnotrgovinski partneri. Njemačka ima najveću krizu od Drugog svjetskog rata, pa kako onda da povećamo izvoz u Njemačku kad oni sami imaju svoje probleme. I ne samo Njemačka, nego čitava Evropa. Mi kao mala ekonomija uvijek zavisimo od dešavanja na velikoj sceni, ali nekad imamo i prednost za to što smo mali. Nismo ranjivi kao ti veliki – kaže predsjednik Vlade.
Na kraju, kaže da ne može ništa posebno istaći, ali ponavlja da kad više ne bude na ovom mjestu ili u politici uopšte, da će biti ponosan da prođe auto-putem od Banjaluke do Beograda, kao i na hidroelektranu Buk Bijela, o kojoj se, kako je rekao, govori od kada je rođen.
– Ništa nisam manje ponosan i na našu privredu, na naše ljude, na naše radnike. Naši ljudi su vrijedni, naši ljudi su pametni i radni. Kad bi nas malo pustili da se bavimo svojim životom, sigurno da bismo bili mnogo jači i mnogo više volji nego mnogi oko nas. Mislim da se BiH i namjerno i svjesno drži malo u raljama. Da nam se ne dozvoljava da prodišemo punim plućima. Bili ste svjedoci da kad se politički lideri nešto dogovore, onda se neko umiješa i to razvali. Morate uvijek imati nešto za potkusurivanje. Kad vam ne ide u Ukrajini, Gazi ili Avganistanu, možete trenirati strogoću ovdje. Ali dobro, Bože moj. Nadam se da će i to proći i da će sve to jednog dana biti sutra – zaključio je Višković.
