Angela Merkel, bivša kancelarka Njemačke, objavljuje svoje memoare, a cijelo poglavlje u knjizi posvećeno je zapadnom Balkanu. Merkel opisuje jedan sastanak s vicekancelarom Zigmarom Gabrijelom, ministrom vanjskih poslova Frank-Valterom Štajnmajerom i drugima. Tema je bila kako obilježiti razne okrugle godišnjice 2014. godine – naprimjer 25 godina od pada Berlinskog zida ili stotinu godina od početka Prvog svjetskog rata.
Gabriel je, piše Merkel, rekao kako se ne bi trebalo samo vraćati u prošlost, već razmišljati i o poukama iz povijesti za današnje probleme. Merkel je odgovorila: “Imate pravo, posebno kad se radi o Prvom svjetskom ratu. Nakon jugoslavenskih ratova devedesetih godina, moramo doprinijeti trajnom osiguravanju mirnog suživota na zapadnom Balkanu, tu još imamo mnogo posla”, rekla je ona, piše Deutsche Welle.
Na drugom mjestu opisala je susret s Vladimirom Putinom, predsjedikom Rusije, a riječ je bilo i o našem regionu.
“Govorio je brzo, dijelom bez rukopisa, u kojem je vjerojatno većinu napisao sam, možda i svaku riječ”, opisuje Merkel u svojim memoarima ‘Sloboda’ (Freiheit), koji su u prodaji od 26. 11.
“Najviše me uzrujavala njegova uvjerenost u vlastitu nepogrešivost: ni riječi o neriješenim sukobima pred njegovim vratima u Nagorno-Karabahu, Moldaviji i Gruziji, kritika intervencije NATO-a u Srbiji, ali ni riječi o strašnim zločinima Srba tokom raspada bivše Jugoslavije, ni riječi o razvoju unutar same Rusije”, piše Merkel.
Kako podsjeća Merkel, u to vrijeme Slovenija i Hrvatska već su bile u EU, dok su ostale zemlje regije – Srbija, Makedonija, Bosna i Hercegovina, Kosovo i Albanija – bile u ovoj ili onoj fazi puta prema EU.
“Ali u našim razgovorima najviše su nas brinule trajne napetosti, prije svega između Srbije i Kosova, kao i unutar samih država, posebno Bosne i Hercegovine. Čak i te 2014. godine, stotinu godina nakon početka Prvog svjetskog rata, mir u regiji bio je krhak”, piše bivša kancelarka.
Na opisanom sastanku, piše, predložila je da se zemlje zapadnog Balkana koje još nisu u EU okupe na skupu kako bi se ojačala njihova međusobna saradnja.
Štajnmajer je upozorio da bi to moglo izgledati neprikladno – da, s obzirom na njemačku istoriju, Berlin poziva na takve sastanke bez šireg dogovora u Evropi. Merkel se složila. Prvu konferenciju organizirala je Njemačka, ali uključile su se i druge zemlje. Tako je nastao takozvani Berlinski proces, za koji Merkel smatra da je “veliki uspjeh”.
Prije svega su, piše, tamo dogovarani konkretni projekti Europske komisije i država regije – infrastrukturni projekti, ured za saradnju mladih RYCO i privredna saradnja.
“Dobro je što nismo čekali dok sve te zemlje ne postanu dio EU kako bismo pronašli modele saradnje”, ocjenjuje Merkel. Ipak, kratko poglavlje zaključuje time da ima još mnogo problema:
“Bila sam i ostala uvjerena da jedino članstvo svih država zapadnog Balkana u EU može osigurati trajan i miran suživot u regiji. Koliko god da je put do tamo trnovit, njime se mora ići”, napisala je ona.
U poglavlju “Uspjećemo” (Wir schaffen das) – što je najpoznatija izjava Angele Merkel kojom je bodrila javnost dopuštajući ulazak stotinama hiljada izbjeglica – ona podsjeća da su u Njemačku i prije tog talasa kao tražitelji azila dolazili građani Srbije, Makedonije, Crne Gore, BiH i Albanije, kojima nije trebala viza za ulazak u šengenski prostor.
Dogovor koji je postigla s Turskom 2016. godine, da ta zemlja zadrži migrante u zamjenu za milijarde evra iz Brisela, Merkel brani riječima da je htjela trajno smanjiti broj dolazaka i poštedjeti same migrante stradanja u Egejskom moru.
“Sve dok su odande hiljade ljudi dnevno stizale preko Grčke, napori – koje su vehementno tražili i neki evropski čelnici – od strane Slovenije, Hrvatske, Srbije i bivše jugoslavenske Republike Makedonije da zatvore svoje granice na Balkanskoj ruti za izbjeglice i migrante, bili su više izraz kratkovidnog razmišljanja nego putovi do rješenja”, napisala je ona, prenose Nezavisne.
