“Ne zaboravite da u nedjelju pomjerite kazaljke!”…
Čuće se ovih dana na kraju vremenske prognoze. A šta smo mi opet? Opet smo zaboravili! Kako je to moguće i zašto zaista većina nas iz godine u godinu krajem oktobra smetne s uma da treba da podesimo naše časovnike na zimsko računanje vremena, ako to radimo cijeli život – zaista je jedna čudna enigma. Možda je objašnjenje psihološke prirode – potiskujemo to u svojoj svijesti jer nas naprosto iritira, ne smatramo ga naročito smislenim i pitamo se čemu to i kad će da bude ukinuto?
Е pa neke zemlje svijeta su odavno ukapirale pomenuto. Kina, Rusija, Turska, Azerbejdžan, Iran, Jordan, Namibija, Samoa, Sirija, Urugvaj i veći dio Meksika su završili s tom praksom. Mi koji nismo, imaćemo ove godine pomjeranje u nedjelju, 27. oktobra, u tri sata ujutru, i to za jedan čas unazad, a time počinje zimsko računanje vremena. Time će vrijeme u tri sata da se računa kao dva sata. Stručnije rečeno – čas koji se, zbog pomjeranja za jedan čas unazad, pojavljuje dva puta između dva i tri sata, označava se prvi put kao čas 2A, a drugi put kao čas 2B.
Reklo bi se da našem organizmu ništa ne znače ova objašnjenja jer gotovo redovno pobuni zbog “zvrzlame” s kazaljkama. Čak nam i činjenica da možemo spavati sat vremena duže ne mijenja puno unutrašnji osjećaj zbunjenosti.
Pojedine naučne studije pokazale su da promjene sata imaju negativne efekte na zdravlje ljudi. Neke studije koje je radila Еvropska komisija ukazuju na to da bi “efekat na bioritam ljudi mogao da bude ozbiljniji nego što se prvobitno mislilo”. Smatra se da to može dovesti do poremećaja sna, ali i povećanog broja srčanih udara i kardiovaskularnih problema. Tih dana obično budemo slabo skoncentrisani, bezvoljni, umorni, a čini se i da nam apetit raste. Neki ljudi kažu da ih takva stanja drže i nedjeljama nakon samog datuma pomjeranja kazaljki. Takođe, istraživanja kažu da može doći i do povećanja broja saobraćajnih nezgoda. Ne treba zanemariti ni to da pomjeranje sata podrazumijeva da djeca u jesenjim mjesecima ujutro kreću u školu po mraku, što može biti opasno.
Ako znamo da nam ovo sve do konačne odluke o ukidanju, ostaje dvaput godišnje neminovnost, šta onda činiti da lakše prevaziđemo propratne neprijatne efekte? Stručnjaci kažu da je preporučljivo da što više vremena provodimo napolju na suncu upijajući vitamina D. Takođe, od koristi može biti i fizička aktivnost, meditacija, duboko disanje, kao i da radimo ono što nas opušta (čitanje knjige, gledanje filmova, slušanje muzike…), ako bi ublažili stres.
I sad, ako pomenuta Еvropa zna da nam pomjeranje kazaljki stvara i nervozu, a i potencijalno narušava zdravlje, pitamo se zašto već godinama kalkuliše da li da prekine ovu praksu ili ne. Naime, Еvropski parlament je još 4. marta 2019. godine izglasao da se od 2021. ukida pomjeranje, pa će tako sve zemlje ЕU morati da odaberu ljetnje ili zimsko računanje vremena. Od toga se po svoj prilici odustalo.
Možda je ipak važnije objašnjenje sljedeće… Pomenutog datuma 2019. većina u Еvropskom parlamentu jeste, kako je pisao Feniks magazin, izglasala ukidanje sezonskog pomjeranja sata nakon što je 84 procenata učesnika ankete izrazilo podršku toj ideji, ali, je u anketi je učestvovalo samo 4,6 miliona ljudi, što je okvirno svega oko jedan odsto populacije na Starom kontinentu. Većina od njih su, čak dvije trećine, bili Nijemci. Dakle, nije ni čudo što priča nije zaživjela.
Inače, pomjeranje vremena se u većini slučajeva obavlja u noći između subote i nedjelje, upravo da ne bi izazvalo veće probleme za radno stanovništvo. Prvi put je prelazak na ljetno i zimsko vrijeme zabilježen 1916. godine u zemljama na sjeveru Еvrope, a nakon toga je prihvaćen u nekoliko desetina zemalja, mahom na sjevernoj hemisferi. Osnovna zamisao je bila da se pomjeranjem kazaljki stvori privid dužeg dana.
Kako je pisao Tanjug, nestašica uglja širom Еvrope tih ratnih godina, natjerala je Njemačku i njenu saveznicu Austrougarsku da tokom 1916. počnu da štede energiju, a to su uskoro učinile i ostale zemlje. Konkretno, Njemačka je prva počela s praksom uvođenje ljetnog računanja vremena, slijedila ju je Velika Britanija, pa kasnije i Rusija i Sjedinjene Američke Države. U samoj Americi, međutim, ova priča nije opstala. Samo dvije godine kasnije pojedine zemlje su odustale od ove prakse, samo da bi joj se ponovo vratile tokom naftne krize sedamdesetih.
Valja reći, da osim “ataka” na naše zdravlje, pomjeranje kazaljki može imati i negativnog efekta na funkcionisanje u radu, odnosno ekonomiju. Naime, svojevremeno je JuGov uradio jedno istraživanje koje je pokazalo da s jedne strane ugostiteljstvo i turizam imaju koristi od dužeg dana ljeti, poljoprivreda je tradicionalno protiv toga zbog problema koje stvara u muženju krava, žetvi… Ljudi koji rade po kancelarijama i veći dio radnog vremena su za računarima, što zahtijeva visok stepen koncentracije, uopšte nisu oduševljeni što se i dalje “pate” zbog pomjeranja kazaljki dvaput godišnje.
Jedna od teorija zašto je to dobro raditi je pretpostavljena ušteda energije. Međutim, kako piše u pomenutom istraživanju, to i nije tačno, s obzirom na to da je manja potrošnja u domaćinstvima u večernjim satima “nadoknađena” u jutarnjim. To se posebno može vidjeti tokom prelaznih mjeseci poput aprila i oktobra, kada se potrošnja energije značajno povećava zbog potrebe za grijanjem domova.
Samo ljetnjo računanje vremena, datira od 1784. godine kad je američki izumitelj i političar Bendžamin Frenklin predložio pomjeranje vremena radi uštede svijeća. Novozelandski naučnik Džordž Vernon Hadson, kako je prenio BBC, zaključio je da čovjeku više odgovara život danju nego noću i zbog toga je 1895. godine predložio da se kazaljke na satu pomjere dva sata unaprijed kako bi se tokom ljeta iskoristilo više dnevnog svjetla nego u popodnevnim satima.
No, i ljudi u tim dalekim zemljama i mi, kojima je ova praksa uvedena 27. marta 1983. kad je u tadašnjoj SFRJ, možemo samo da se prilagodimo efektima iste i da se nadamo da će ona konačno postati stvar prošlosti. Iako su nam digitalna vremena bar u neku ruku olakšala ovu “tjeskobu” jer nas većina ima “pametne telefone” koji vrijeme sami pomjeraju, ali naši organizmi su i dalje “analogni” i moraju da se bore kako znaju i umiju, krajem svakog marta i na završetku svakog oktobra. Dokle – ne zna se.
(Agencije)
