Uloga Evropske unije i ispunjavanje 14 ključnih prioriteta EU proteklih mjeseci skrenuti su u drugi plan nakon što je ponovo zaživjela uloga OHR-a time što je Kristijan Šmit, visoki predstavnik kojeg u RS ne priznaju, nametnuo nekoliko važnih odluka kad je u pitanju Izborni zakon.
Iako se pitanja Izbornog zakona nalaze u 14 ključnih evropskih prioriteta, Mišljenje Evropske komisije, u kojem se prioriteti nalaze, ne predviđa da se tim pitanjem bavi OHR, nego Kancelarija specijalnog predstavnika EU u BiH.
“OHR-u su dodijeljenja široka izvršna ovlaštenja da donosi zakone putem dekreta i smjenjuje javne zvaničnike i poznata su kao bonska ovlaštenja, koja su zadnji put korištena 2011. godine. Tako ekstenzivna međunarodna supervizija je u principu nekompatibilna sa suverenitetom BiH i samim tim sa članstvom u EU. Proces zatvaranja OHR-a traje od 2008. godine, a ishod zavisi od mnogo uslova”, navedeno je u Mišljenju. Napomene radi, mišljenje je izdato 2019. godine, dakle prije Inckovog zakona i naknadnih upotreba bonskih ovlaštenja od strane Šmita.
Slučajno ili ne, jačim angažovanjem Šmita smanjena je uloga EU u BiH, pa se samim tim može postaviti pitanje u kojoj mjeri će vlasti u BiH biti motivisane da sarađuju s evropskim institucijama.
Podsjećanja radi, EU i SAD su tijesnom saradnjom uoči prošlih lokalnih izbora uspjele postići dogovor glavnih stranaka u FBiH oko rješavanja pitanja izbora u Mostaru bez supervizije i međunarodnog nametanja, ali taj sporazum je doživio kritike stranaka s centralom u Sarajevu lijeve orijentacije. Te stranke su, uz intelektualnu elitu iz Sarajeva, tražile da se u igru vrati OHR, a kada je i Šmit, suočen s realnošću, zaključio da Izborni zakon treba da sadrži neke etničke elemente koje traže Hrvati, doživio sličnu kritiku kao i šef Delegacije EU koji je ohrabrio i doprinio postizanju Mostarskog sporazuma.
Napomene radi, od 14 ključnih prioriteta riješeno je samo pitanje Mostara o kojem smo već govorili, uspostavljanje Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje, takođe rezultat domaćeg dogovora, kao i nekoliko manjih iskoraka u vezi s reformom javne uprave.
Nepovjerenje briselske administracije prema OHR-u može se vidjeti iz dokumenta iz marta ove godine, u kojem se odobrava finansiranje OHR-a u tekućoj budžetskoj godini, koja je trajala još samo tri mjeseca od datuma donošenje ove odluke. Iz nje se vidi da je EU, slučajno ili ne, kasnila s uplatom sredstava na račun OHR-a. Osim toga, u odluci se jasno kaže da je uplata u budžet OHR-a uslovljena poštovanjem programa EU u BiH, odnosno očekivanje da se OHR povinuje odlukama EU.
“Svrha ove uplate u korist OHR-a od jula 2021. do juna 2022. je da se olakšaju aktivnosti OHR-a, a istovremeno da se osigura da aktivnosti OHR-a nisu u konfliktu sa zadacima i funkcijama EU, posebno onima koje se odnose na specijalnog predstavnika EU u BiH. Ova podrška će pomoći OHR-u da uz blisku saradnju i koordinaciju s EU radi na završetku njegovog mandata, a posebno kada je riječ o ispunjavanju 5+2 uslova i ciljeva za zatvaranje OHR-a”, navedeno je u odluci EU o zakašnjelom uplaćivanju sredstava za budžet OHR-a, iz čega se može zaključiti da je EU uplatila novac na račun OHR-a očekujući tranziciju OHR-a ka zatvaranju, a ne njegovo ponovno aktiviranje.
Obratili smo se i Evropskoj komisiji, ali odgovor koji smo dobili je bio indirektan.
“EU doprinosi budžetu OHR-a putem članarine u Savjetu za sprovođenje mira. Podrška EU ide ka tome da se omogući funkcionisanje OHR-a iz Treće komponente IPA, koja se odnosi na tematske prioritete jačanja svih aspekata dobrosusjedskih odnosa, regionalne stabilnosti i međusobne saradnje, kao i kapacitet EU i njenih partnera da spriječe sukob i jačaju mir. Podrška EU će OHR-u omogućiti da u uskoj koordinaciji s Kancelarijom specijalnog predstavnika EU u BiH radi na završetku svog mandata”, objašnjeno nam je.
Napomenuli su i da je EU od 2008. do prošle godine za OHR uplatila oko 51,5 miliona evra, te da se budžet vremenom sve više smanjivao. Napomene radi, EU sada uplaćuje polovinu ukupnog potrebnog novca za funkcionisanje OHR-a.
