Ljepša strana bilborda. Ime više na izbornim listama, mjesto više na važnim sastancima. Mala brojka od izbora do izbora. Ovako, nažalost, zvuči kratka verzija priče o ženama u politici.
Svega 29 žena, od ukupno 385 kandidata, kreće u trku na lokalnim izborima u oktobru. Čak 114 opština nema nijednu ženu kandidatkinju.
Najviše žena u trci za (grado)načelnice dolazi iz SNSD-a (Mila Petković – Novo Goražde, Dušica Runić – Drvar, Milka Ivanković – Istočni Drvar, Snežana Ružičić – Jezero i Bobana Velaga Lipić – Bosanski Petrovac), iz SDS Volje naroda (Maja Dragojević Stojić – Prijedor, Jovana Kovačević – Novo Goražde, Nataša Kušlaković – Donji Žabar, Sanja Đurić – Milići i Željka Ikonić – Rogatica) i iz redova HDZ BiH (Ivana Smoljo – Busovača, Mirjana Golub – Fojnica, Iva Raguž – Čapljina, Lucija Pavlović – Bugojno i Božana Bilandžija – Jajce).
Po dvije kandidatkinje imaju SDP BiH (Emira Karić – Doboj Istok i Jasminka Begić – Doboj Jug) i Naprijed BiH (Nihada Okanović – Gračanica i Lejla Karović – Goražde), dok po jednu kandidatkinju imaju HDZ 1990 (Daliborka Matošević – Usora), Koalicija trojka (Benjamina Karić – Novo Sarajevo), RSS (Gorica Rikić – Ugljevik), SDA (Erna Merdić Smailhodžić), Naša stranka (Behija Kulović – Kakanj), Demokratska fronta (Dajana Čolić – Lukavac) i Narodni front (Jelena Trivić – Banjaluka).
Tri kandidatkinje natupaju kao nezavisni kandidati (Branka Branković – Petrovac, Delila Šahinović – Velika Kladuša i Smiljka Radlović – Bosansko Grahovo).
Patrijarhalno društvo
Mala zastupljenost žena, od izbora do izbora, uobičajena je stvar – kaže predsjednica Upravnog odbora Fondacije „Udružene žene” Banjaluka, Nada Golubović.
– Mi smo do sada imali najviše šest gradonačelnica, ako izuzmemo Benjaminu Karić, koja nije birana direktnim izborima. Uglavnom nema žena na tim mjestima, a i ako ih ima, ima ih u malim opštinama, koje za te stranke nisu toliko značajne – smatra ona.
Razlog za to je, kaže, patrijarhalno društvo u kojem živimo, ali i stranke koje su vezane za vođu.
-Mi, u strukturama stranaka, imamo puno žena, međutim, kada je riječ o bitnim odlukama, sve zavisi od toga šta kaže šef stranke. Žene najčešće, kada uđu u politiku, zastupaju iste interese kao muškarci. Obično ne uvažavaju ženske prioritete – kaže ona.
Rijetko koja žena, prema njenim riječima, „iskoči“ iz modela stranke.
-Kao pozitivan primjer, izdvojila bih ženu iz bivšeg sistema, gospođu Nadu Tešanović, zahvaljujući kojoj smo dobili prvi Zakon o zaštiti od nasilja u porodici, a uspjeh je i to što smo dobili ženu člana Predsjedništva – istakla je ona, uz poruku da žene mogu da naprave pomake, ukoliko se potrude.
“Muški posao”
Da se politika kod nas još uvijek smatra muškim poslom, iako to nije tako – kaže poslanica u Narodnoj skupštini Republike Srpske, Tanja Vukomanović.
-Ovo društvo je nametnulo toliko obaveza i očekivanja od žene, tako da rijetko koja ima tu privilegiju da se posveti nekom poslu 24 sata, a politika jeste takav posao – tvrdi ona.
Žene, kaže, imaju mnogo težu startnu poziciju u odnosu na muškarce, počevši od obaveza u kući.
-Mnoge žene su pristale da budu statistika, da uljepšavaju bilborde, da pune kvotu na listama. U mnogim strankama, na stolovima za kojima se odlučuje, nema žena – ističe Vukomanovićeva.
Ipak, dodaje, ima i onih žena koje svojim radom i trudom daju nadu mladim političarkama i djevojkama.
–Nije baš da se ništa ne mijenja, ali se mijenja jako sporo. Žene treba da shvate da ne treba da ulaze u politiku kada ih zafali na sastanku ili na listi, već kada požele nešto da mijenjaju. Uvijek sam se pitala zašto nema više žena u politici i onda sam i sama, kada sam postala majka, shvatila da nas nema nigdje. Ali, ne smijemo odustati, trebamo nekako balasirati između privatnog i poslovnog. To je teret žene – zaključila je ona.
