Informativni servis “Reuters” je 7. decembra objavio vijest o sastanku predstavnika ukrajinskog ministarstva odbrane s američkim kolegama. Na sastanku, održanom 6. decembra, potpisani su ugovori kojima će se ubrzati i produbiti američko-ukrajinska saradnja u proizvodnji oružja i municije.
Međutim, ono što je posebno zanimljivo je lista želja s kojim su Ukrajinci došli na sastanak. A ona, između ostalog, sadrži višenamjenske borbene avione F/A-18 Hornet, PZO raketni sistem THAAD, borbene helikoptere AH-64 Apache, balističke projektile ATACMS dometa 300 kilometara i s razornom bojevom glavom, borbene bespilotne letjelice MQ-9B Sky Guardian, pa čak i transportne avione C-17 Globemaster i C-130 Super Hercules. I, naravno, transportne helikoptere UH-60 Black Hawk.
Na žalost Ukrajinaca, od svega navedenog (a na listi ima i puno toga još) najvjerovatnije neće dobiti ništa. Ukrajina je dobila balističke projektile ATACMS, ali najstarije M39 Block I dometa 165 kilometara i s kasetnom bojevom glavom kojima ne može uništavati ciljeve kao što su mostovi.
Surova stvarnost s kojom se Ukrajinci još uvijek teško mire je da će zapadna pomoć uskoro presušiti. Nije da će potpuno prestati, nego će se iz bujice pretvoriti u rječicu pa potom u potočić.
Da je Zelenski pravi političar s decenijama iskustva, znao bi da obećanja političara u pravilu nemaju težinu. U slučaju Ukrajine zapadni političari su odveć lako obećavali, a Zelenski je vjerovao.
Prije godinu dana evropske vođe su se takmičile u davanju obećanja o naoružavanju Ukrajine tenkovima Leopard 2. Od 300 obećanih u Ukrajinu je došlo niti 100. Premijeri su obećavali prije nego što su pitali generale koliko mogu dati.
Najnoviji primjer je i pobjeda populističkog desničara Gerta Vildersa u Nizozemskoj. Jedna od posljedica mogla bi biti prekid (ili prolongiranje) programa naoružavanja ukrajinskog ratnog vazduhoplovstva avionima F-16 Fighting Falcon jer je Nizozemska jedna od država (uz Norvešku, Dansku i Belgiju) iz koje bi trebali doći avioni, a Vilders se u predizbornoj kampanji zalagao za prestanak isporuka oružja Ukrajini. Ukrajina više neće dobijati ni vojnu pomoć iz Slovačke jer je tamo na vlast došao Robert Fico.
Daleko najopasnija prijetnja obustave pomoći za Ukrajinu dolazi iz Vašingtona. Ukrajina je postala žrtva sve snažnijih obračuna republikanaca i demokrata u Kongresu. Republikanci su pitanje nastavka pomoći Ukrajini vezali uz jačanje mjera protiv ilegalne imigracije, naročito preko granice s Meksikom. Traže nastavak gradnje zida te pojačanje mjera protjerivanja svih imigranata koji uspiju ući u Sjedinjene Države.
Demokrate se tome opiru jer se nadaju da će im imigranti iz Latinske Amerike koji su postali američki građani, te njihovi potomci rođeni u SAD-u, biti velika izborna baza. Svako zaoštravanje odnosa prema imigraciji potencijalno smanjuje tu bazu.
S obzirom na to da na najnovijim anketama čak 59 odsto Amerikanaca ilegalnu imigraciju smatra najvećim problemom, republikancima će to biti jedna od glavnih tema u predstojećoj predizbornoj kampanji za Kongres koji će se održati istovremeno s predsjedničkim izborima 5. novembra 2024. Na njima će se birati svih 435 zastupnika u Zastupničkom domu i 34 od 100 u Senatu.
Dobra vijest za Ukrajinu je da je Bijela kuća, suočena s takvim stavom javnosti i nepopustljivošću republikanaca, najavila mogućnost pregovora oko nekih republikanskih zahtjeva. Ne baš dobra vijest je što će se ti pregovori vjerovatno protegnuti i nakon Nove godine.
Loša vijest za Ukrajinu je da iako Bijela kuća popusti republikancima oko imigracije, to neće automatski značiti da će pomoć Ukrajini krenuti kao i do sada. Republikanske vođe u Kongresu ističu da je Ukrajina dobila više od 111 milijardi dolara američke pomoći te da je nejasno kako je to potrošeno jer su rezultati vrlo slabi.
Kako bi progurao pomoć Ukrajini, predsjednik Bajden je još 20. oktobra od Kongresa zatražio odobravanje paketa pomoći sveukupno vrijednog 110 milijardi dolara. Od toga je za Ukrajinu bilo namijenjeno 61.4 milijarde, a za Izrael 14.3 milijarde. Zastupnički dom, u kojem većinu imaju republikanci, taj je jedinstveni prijedlog razdvojio te je 2. novembra po hitnom postupku, odobrio 14.5 milijardi dolara pomoći Izraelu. O pomoći Ukrajini nije se raspravljalo.
U Senatu, u kojem većinu imaju demokrate, i dalje se raspravlja o jedinstvenom paketu pomoći od 110 milijardi. Glasanje o tom paketu republikanci su blokirali 6. decembra. Da bi se Ukrajini odobrila pomoć, oba doma moraju se usuglasiti. To se, s obzirom na negativan stav republikanaca prema Ukrajini, čini malo vjerovatnim.
Zelenski je od početka napravio nekoliko grešaka koje će sada možda biti fatalne. Prva je što je vjerovao obećanjima političarima da će pomagati Ukrajinu koliko god bude trebalo. Još veća greška je zanemarivanje zapadne javnosti.
U slučaju Sjedinjenih Država Zelenski se isključivo bavio odnosom s predsjednikom Bajdenom te je potpuno zanemario tamošnju javnost. Tako nijednom nije posjetio neki od pogona Lokhed Martina ili General Dinamiksa u kojima se proizvodi oružje za Ukrajinu te radnicima zahvalio za doprinos ukrajinskoj odbrani.
Nije se baš previše ni trudio zahvaliti Amerikancima na 111 milijardi pomoći. Umjesto toga stalno je imao nove zahtjeve. Najveća greška Zelenskog je što je pomoć koja Ukrajina dobija shvatio kao obavezu Zapada, a ne kao njegovu dobru volju, te se tako prema njoj odnosi. Pritom rečenice tipa “Ako nas Rusija sve ubije, napašće NATO države, a onda ćete slati svoje sinove i kćeri” imaju kontraučinak.
Zelenski nije mogao puno toga učiniti oko stava republikanaca koji sukob u Ukrajini vide i kao svojevrsnu kaznu Evropi koja se onomad snažno protivila zahtjevima predsjednika Trampa da povisi izdvajanja za odbranu na minimalno 2 odsto BDP-a. Tome se najoštrije protivila tadašnja kancelarka Angela Merkel, a taj se sukob održao sve do odlaska Trampa.
Ruska specijalna vojna operacija na tlu Ukrajine prisilila je evropske države da i bez pritiska iz Vašingtona počnu proces povećavanja izdvajanja za oružane snage, upravo ono što je Tramp tražio. MAGA (od Make America Great Again) republikanci, predvođeni Trampom, rusku operaciju na Ukrajinu vide kao ukrajinski i evropski problem koji uopšte ne ugrožava američke interese.
Dapače. Stoga se ne treba čuditi Trampovim izjavama kako će, ako se vrati u Bijelu kuću, zaustaviti sukob u Ukrajini za 24 sata. Pritom uopšte ne treba sumnjati na čiju bi štetu išlo takvo rješenje, prenosi “Index”.
