Paradajz sos, šarena salata, rezana paprika, kiseli krastavci ili sok od jabuke samo su neki od proizvoda koji su i ove godine ispunili police magacina banjalučke Poljoprivredne škole, a koje su pripremile vrijedne ruke učenika i profesora ove škole.
Po pristupačnim cijenama, domaće proizvode koje su mjesecima ranije uzgajali učenici, a zatim ih spremili u tegle i napravili od njih zimnicu, svi zainteresovani građani mogu kupiti svakog radnog dana u magacinu Poljoprivredne škole u periodu od sedam do 15 časova.
Nemanja Jelić, profesor praktične nastave, ističe u razgovoru za “Nezavisne novine” da je proizvodnja pod budnim okom petnaestak inženjera agro i prehrambene struke koji kontrolišu sve od sjemena do konačnog proizvoda u flaši ili tegli.
“Proizvod je zdravstveno-higijenski ispravan. Kupci stvarno mogu očekivati kvalitetan proizvod, a kupaca ima”, priča Jelić i dodaje da u zemljama Evropske unije, pa i u ne tako dalekoj Sloveniji, gradovi daju besplatne štandove u centru grada školama kako bi mogle plasirati i prodavati svoje proizvode.
A da i banjalučka škola ima šta pokazati, svjedoče razni i brojni proizvodi. Osim prerade voća i povrća i pravljenja sokova, likera i zimnica, učenici u maloj pekarskoj radionici prave peciva koja se služe u kantini škole. Takođe, imaju i malu siranu.
“Proizvodnju sira radimo u zimskom periodu. Imamo četiri vrste sira: polutvrdi sir, sir za pitu, sir za mazanje i radili smo mocarelu. Imamo odličnu saradnju sa Tehnološkim fakultetom iz Banjaluke, a imamo saradnju i sa Zemljoradničkom zadrugom Livač, tako da pomoću njih imamo posjete ljudi iz Italije prilikom proizvodnje sira”, priča Jelić.
Prošle godine napravili su i kraft pivo “Maturant”, a prema riječima profesora od koga je i potekla ideja, pivo je solidnog kvaliteta.
Bojan Bakal, direktor Poljoprivredne škole Banjaluka, ističe da su oni, kao obrazovna ustanova, imali cilj i zadatak da učenicima obezbijede što kvalitetniju praktičnu nastavu i da učenici znanje stečeno kroz teoriju primijene i u praksi.
“Vođeni tom politikom uspjeli smo jedan dio radionica da osavremenimo, da povećamo kapacitete i želja nam je bila od samog početka da sve ono što proizvedemo u našim plastenicima, što naši agrotehničari proizvedu kao sirovinu, poslije naši prehrambeni tehničari prerade u sklopu praktične nastave i da imamo finalni proizvod. U tome smo uspjeli. Oko 90 odsto te sirovine mi preradimo i to nam je cilj bio od samog starta”, kaže Bakal za “Nezavisne novine”.
Učenici na ovaj način mogu da vide kompletan proces rada, pa tako na primjer, prilikom cijeđenja soka, vide sve korake od pranja i pripreme voća za mljevenje, presanja, punjenja u ambalaže do pasterizacije.
“Od onog što nam je dala jabuka ili to voće koje prerađujemo, kvalitet, vitamine i minerale, mi to možemo pretvoriti u sok, odnosno u kvalitetan proizvod. Sve ono što se može od voća i povrća preraditi, mi nastojimo da to radimo u sklopu naše radionice”, kaže Bakal.
Prema njegovim riječima, banjalučka Poljoprivredna škola nudi mogućnost građanima da donesu svoje voće, a da kući ponesu sok pun vitamina.
Dio novca koji učenici zarade prodajom proizvoda usmjerava se na aktivnosti učenika, odnosno na posjete sajmovima ili na besplatne obroke u kantini škole.
“Svakako, jedan dio od tih sredstava koristimo za kupovinu repromaterijala da možemo dalje vršiti preradu i ostalo”, priča Bakal.
Kada je riječ o planovima za budućnost, Bakal ističe da im je cilj povećati plasteničku proizvodnju i obnoviti plastenike.
“Mi pokušavamo da pratimo trendove, odnosno da kroz određene projekte nabavimo nove mašine. Želimo napraviti jednu noviju radionicu ili da saniramo postojeću za preradu voća i povrća gdje bismo dio posla automatizovali”, navodi on za “Nezavisne novine”.
Iako još uvijek ima đaka koji žele da rade i uče, profesor Jelić kaže da danas djeca hoće malo rade, a da imaju dosta komfora u životu, u radu, u poslu i da imaju dosta slobodnog vremena i velike plate. Njegove želje su da Poljoprivredna škola u budućnosti ima još više đaka, da među njima bude više zainteresovane djece i da nadležno ministarstvo i zajednica imaju više sluha za njih.
“Roditelji sami utiču na djecu i sklanjaju ih od motike, od njive, od polja, od plastenika. Djeca su danas drugačija nego što su bila”, kaže iskreno profesor Jelić.
