Početna Najnovije Novosti Društvo

U paklu droge i osnovci: Roditelji su na poslu i posljednji primjete promjene

Iz godine u godinu povećava se broj zavisnika pd opojnih supstanci, a sve više je mladih ljudi, djece u osnovnim školama koji ulaze u ovaj začarani krug droge.

Jedan od roditelja djece koji su ovisnici o drogama rekao je u emisiji “Istraga” O kanala da oni koriste parkove i prazne stanove kao mjesta za drogiranje. Jedan od problema je i što maloljetnici u BiH nemaju ustanovu zatvorenog tipa u kojoj bi se liječili.

Otac djevojčice koja ima 15 godina i u paklu droge je više od godinu, koji je zbog sigurnosti djeteta zamolio da ne otkrivamo njegov identitet, ispričao je da je ona pobjegla od kuće, izgubio je kontrolu nad njom i ni sam ne zna više kako da joj pomogne. A njegov, kao i svi ostali slučajevi ide po istom scenariju od primjerenog djeteta do osobe sa izmijenjenim ponašanjem.

Dijete koje je uglavnom primjereno, veselo i dobro uči počinje da se mijenja. Roditelji su, uglavnom, na poslu, i uvijek posljednji primijete promjene. Po pravilu, osoba koja koristi narkotike počinje sve više izlaziti iz kuće, vrlo često sa nekim drugim društvom, povlači se u sebe, manje komunicira sa porodicom, a na početku se sve to pripisuje pubertetu. Ipak, s vremenom situacija izmiče kontroli.

– Oprez je najvažniji. Svaki roditelj najbolje poznaje svoje dijete. Potiho dijete se mijenja, a povezuje se sa pubertetom. Ukoliko se dese takve promjene, da roditelj ne prepoznaje svoje dijete koje mijenja dan za noć, zanemaruje obaveze, neko novo društvo, dešava se negativna reakcija na autoritet, ne prihvata razgovor, upozorava dr Nizama Šukurović, šef Odjela za narkomaniju Zavoda za bolesti ovisnosti Kantona Sarajevo.

Ona savjetuje da roditelji čim posumnjaju da se sa djetetom nešto dešava, trebaju ga dovesti u Zavod za bolesti ovisnosti.

– Mi ulažemo tri puta veći angažman kada su djeca u pitanju, to je psihosocijalni tretman i izbjegavamo liječenje medikamentima kao što liječe odrasle osobe. Tretman za maloljetnike ide kroz savjetovalište. Mi imamo cilj da definišemo problem, da ga dijete prihvati i da onda radimo. Za maloljetnike nema hospitalizacije, roditelji su tužni i osjećaju se krivim. I oni zajedno sa djetetom prolaze terapiju – navodi Šukurović.

Otac djevojčice kaže, pak, da je pokušao sve tretmane, ali da ništa nije urodilo plodom. Nema dovoljno ni osoblja, a ni konkretnih sistemskih mjera za maloljetnike. Ističe da su svi kojima se obratio pomogli, ali konkretnog uspjeha nema.

Penzionisani inspektor za narkotike Džemal Murga iz svog dugogodišnjeg iskustva kaže da djeca počinju eksperimentisati s drogom iz radoznalosti. Tako sve počinje, ali, nažalost, većinom se kobno završava. Naglašava da nikada ne treba reći lake i teške droge. Ta podjela ne postoji. Različite droge su, nažalost, u ponudi. Najrasprostranjeniji su marihuana i spid.

U razgovoru sa bivšim ovisnicima saznajemo da je ono što prvo probaju marihuana, a onda tablete, kokain i heroin. Policajci su ti koji imaju najviše dodira sa zavisnicima. Dragan Mioković, penzionisani policajac, upozorava na to da treba reagovati odmah.

– Roditelji moraju biti oprezni i objektivni. Ja sam nekim ljudima koje poznajem ukazao na situaciju da im je dijete narkoman, roditelji ne žele da prihvate da se njihovo dijete drogira – rekao je Mioković.

Iz Zavoda, ali i iskustva liječenih ovisnika saznajemo da se svaka ovisnost može pobijediti. Mnogi uspiju pobijediti drogu, ali u tom krugu društvo mora odigrati ključnu ulogu. Preciznih podataka o broju ovisnika nema. Neki podaci pokazuju da je u BiH 8.000 registrovanih ovisnika, dok američke obavještajne službe govore da ih ima oko 120.000. Ipak, sve podatke treba uzeti s rezervom, piše Oslobođenje.

Podijeli