Gotovo da ne postoji medijska kuća u BiH čiji novinari bar jednom nisu bili suočeni sa tužbom zbog njihovog izvještavanja.
Cilj prijava, prema riječima naših sagovornika, je višestruk: od toga da uplaše i ućutkaju novinare, pa do toga da ih u potpunosti eliminišu iz javne scene.
Situacija u Republici Srpskoj dodatno je podgrijana najavama da će kleveta biti vraćena u Krivični zakon RS, što praktično znači da bi novinari bukvalno za svaku napisanu riječ mogli odgovarati, ukoliko se ona ne svidi nekome o kome se piše.
Poznavaoci prilika kažu da se na ovaj način guši medijska sloboda, ali i građanska, jer bi se isto odnosilo i za svaki javno izrečeni komentar ili bilo koje drugo mišljenje.
Jedan od prijedloga koji su nadležni provukli u javnosti, a koji bi se smatrao klevetom, jeste i sprečavanje širenja lažnih vijesti i govora mržnje.
U vezi s tim postavlja se pitanje ko će određivati kada se radi o govoru mržnje, lažnoj vijesti i drugim oblicima klevete.
“To prepuštati sudovima, ovakvim kakvi jesu u BiH, sasvim sigurno nije garancija da će se ispravno tumačiti ta istina, koja upravo treba javnosti, a ne novinarima. O istini se izvještava zbog javnosti”, kaže novinar Vladimir Šušak.
On smatra da će se, ukoliko se ostvari namjera da se na bilo koji način ograniči medijska sloboda, novinari i medijske kuće naći na još većem udaru.
“Ne samo da će se ograničiti u radu, već će uvesti na neki način dodatnu autocenzuru novinara koji rade svoj posao, jer će svi oni na umu imati da će biti tuženi za bilo šta, a sa druge strane neće imati sigurnost da će se to do kraja ispitati”, rekao je Šušak za “Nezavisne”.
Tužbe protiv novinara i medija se većinom podnose zbog klevete. S obzirom na činjenicu da u okviru pravosudnih institucija i dalje ne postoji poseban CMS sistem u kojem bi se evidentirali slučajevi vezani za novinare, nije poznato koliki je tačan broj tih tužbi. Međutim, ono što se zna jeste da je u porastu broj takozvanih SLAPP tužbi. A SLAPP, odnosno “Strategic lawsuits against public participation”, ili narodski rečeno – šamar, su vrste tužbi u kojima tužioci postavljaju izuzetno visoke odštetne zahtjeve prema mediju ili novinaru koga su tužili.
Cilj ovakvih “udara” je jednostavan, kažu iz Udruženja “BH novinari”.
“Želi se finansijski uništiti i ugasiti taj medij”, naglašavaju iz Udruženja i dodaju da je u posljednjih pet godina Linija za pomoć novinarima u BiH registrovala oko 40 ovakvih tužbi.
“Ako imate tužbe kojima treba da platite visoke kazne rijetko koji medij bi mogao da preživi konstantno suočavanje sa serijom takvih tužbi”, kaže Šušak.
Dragan Sladojević, novinar “Nezavisnih novina”, ističe da je imao više tužbi za klevetu, a shvatio ih je kao pritisak na slobodno izražavanje.
“Nijednu tužbu nisam izgubio, ali je svaka od njih predstavljala presing jer morate da se pripremite za odbranu te da prikupite argumente za ono o čemu ste izvještavali. To vam, pored svakodnevnih obaveza s kojim ste suočeni u ovom poslu, donese i dodatne. Posebna priča su tužbeni zahtjevi, jer oni koji vas tuže najčešće traže ogromne cifre novca”, istakao je Sladojević.
Novinari podnijeli 22 krivične prijave
U 2022. godini pred tužilaštvima u BiH vode se brojni predmeti u kojima su novinari potražili zaštitu zbog nanesene štete, a, podsjećamo, “Nezavisne” su nedavno pisale da su od početka ove godine novinari i mediji u BiH nadležnim ministarstvima i tužilaštvima podnijeli 22 krivične prijave, koje se, između ostalog, odnose na ometanje njihovog rada i ugrožavanje bezbjednosti.
Samo Okružno javno tužilaštvo u Banjaluci je zaprimilo šest prijava/predmeta u kojima su oštećeni novinari.
“Od navedenog broja pet predmeta se nalazi u radu kod postupajućih tužilaca, a u jednom predmetu je donesena tužilačka odluka – naredba o obustavi istrage”, rekli su za “Nezavisne” iz OJT Banjaluka.
