U Srednjebosanskom kantonu najjača bošnjačka stranka SDA će tražiti pravo odabira ministra iz reda srpskog naroda, pa ostaje samo da se nagađa da li će mjesto koje po Izbornom zakonu BiH treba da pripadne Srbinu opet popuniti neki „Srbin po profesiji“ ili Srbin po nacionalnosti.
Nakon što je CIK BiH objelodanila rezultate izbora, izuzev za predsjednika i potpredsjednika Republike Srpske, stranke su već počele međusobne dogovore i pregovore o formiranju vlada u entitetima i kantonima širom BiH.
Tako su u SBK već SDA i HDZ dogovorile koja stranka će imati koliko ministara, a kome pripada premijersko mjesto.
– Ustav SBK kaže da Vladu čine po četiri ministra Hrvata i Bošnjaka i jedan iz reda ostalih. Bošnjaci će biti ministri iz SDA, hrvatska ministarska mjesta predložiće HDZ, a kad je u pitanju ministar iz reda srpskog naroda, dosad je to bilo da ga predlaže HDZ, a SDA daje saglasnost. Ovaj put, pošto SDA ima 11 mandata, realno je da bude obrnuto, da mi predlažemo, a HDZ daje saglasnost – rekao je predsjednik Kantonalnog odbora SDA, Asim Mekić.
Ko će biti Srbin kojeg će SDA predložiti, ostaje da se vidi, ali ne bi bilo prvi put da to mjesto zauzme neki Bošnjak ili Hrvat koji će se po partijskoj potrebi izjasniti kao Srbin.
Zbog “nakaradnog” izbornog sistema koji u prvi plan stavlja nacionalne kvote, a ne kvalitet nekog političara u Bosni i Hercegovini je postalo bitnije pitanje ko si od toga šta si i kakav si, pa tako imamo brojne primjere da neko zanoći kao Srbin, a probudi se kao Hrvat ili Bošnjak, i obrnuto.
To je posebeno vidljivo u Federaciji BiH gdje u pojedinim kantonima nema dovoljno Srba ili Hrvata, pa mjesta u parlamentima i vladama, koje po nacionalnoj kvoti trebaju da pripadnu pripadnicima srpskog ili hrvatskog naroda zauzmu Bošnjaci koji preko noći promijene nacionalnosti.
S obzirom na to da Izborni zakon BiH dozvoljava promjenu nacionalnosti svake četiri godine, mnogi to itekako koriste. I nije to samo problem u FBiH jer sličnih primjera ima i u Republici Srpskoj gdje se pojedini Srbi izjašnjavaju kao Bošnjaci ili Hrvati s ciljem zauzimanja fotelja koje po Izbornom zakonu pripadaju nekom Bošnjaku ili Hrvatu.
Iako se Izbornim zakonom BiH željelo osigurati konstitutivnim narodima zastupljenost u vlasti u entitetima i kantonima, pa su predviđene minimalne kvote za svaki narod, praksa je pokazala da se to uveliko zloupotrebljava, pa tako osim partije, političari mijenjaju i nacije.
Trebaju li nam uopšte nacionalne kvote, odnosno da li je obavezna minimalna zastupljenosti predstavnika konstitutivnih naroda postala besmislena?
Politička analitičarka Ivana Marić ističe da ne bi trebalo ukidati nacionalne kvote već bi trebalo uneti reda u Izborni zakon na način da političari ne mogu da zloupotrebljavaju nacionalne kvote zarad ličnih ili partijskih interesa.
– Kod nas postoji taj paradoks da se građani ničim ne obavezuju da se izjašnjavaju kako hoće i da ne mogu da mijenjaju nacionalnost svakih malo. To bi se moglo vrlo lako riješiti tako da se poveže njihovo nacionalno izjašnjavanje sa izjašnjavanjem na popisu stanovništva, pa da tako bar deset godina zadrže jednu naciju, a ne da je mijenjaju od izbora do izbora u skladu s tim šta im treba – ističe Marićeva za Srpskainfo.
Ona dodaje da smo proteklih godina imali priliku da vidimo određene političare koji su preko noći postajali Srbi, Hrvati ili Bošnjaci, iako ničim nisu vezani za narod za koji su se izjasnili da mu pripadaju.
Marićeva ističe da bi zakonom trebalo riješiti ovaj problem jer je potrebno ispoštovati princip ravnopravne zastupljenosti naroda tako što bi oni zaista bili zastupljeni, a ne da ih predstavljaju oni čija je to samo „profesija“.
– Umjesto da se ispoštuje taj princip ravnopravne zastupljenosti naroda mi dobijamo ismijavanje tog principa. Bilo je čak ranije i pošalica na račun Kluba Srba u Domu naroda Parlamenta FBiH da nemaju kome čestitati pravoslavni Božić jer oni koji tamo sjede nisu predstavnici tog naroda – kaže Marićeva.
Ona ističe da su nacionalne kvote neophodne dok god se pripadnici određenog naroda osjećaju nesigurno. Te kvote, kako dodaje Marićeva, i služe zbog pravedne zastupljenosti manjinskog pola ili naroda.
– To je za sada neophodno u BiH i ne treba bježati od toga. Naravno, to ne bi trebalo to da bude osnovno pravilo pa da onda dobijamo političare koji apsolutno ne zaslužuju da sede u parlamentima ili vladama – navodi Marićeva.
Komentarišući nacionalne poslaničke kvote, stručnjak za izbornu problematiku i bivši predsjednik CIK BiH, Vehid Šehić, ističe da one postoje za NSRS, ali je pitanje koliko će Hrvati izabrani sa poslaničkih lista srpskih partija zaista predstavljati interese svojih sunarodnika.
– Tu dolazimo do drugog, velikog problema, problem legitimiteta. HDZ nije prošao u NSRS, ali ima Hrvata na listama SNSD, PDP i oni treba da uđu po tom osnovu. Ali, uzeću, na primjer, Dragana Čovića, on ne osporava legitimitet tim Hrvatima koji nisu iz HDZ, a osporavanom ovamo na drugom mjestu. Nema principa u politici, jer znam i da je na listama HDZ u Mostaru bilo građana srpskog naroda koji su ušli u Gradsko vijeće glasovima Hrvata – kaže Šehić.
On ističe da mnogo toga u budućim izmjenama Izbornog zakona, pa i Ustava, treba urediti na drugačiji način.
– Ali, da li to nekom odgovara da uradi, teško je proniknuti. Jer politika je ovdje, ipak, motivisana uskostranačkim, ličnim interesom, a manje interesom za sve građane i narode – zaključuje Šehić.
