Svaki maj građanima Bosne i Hercegovine, a posebno onima čije su kuće uz rijeke, budi teške uspomene.
Zbog kiše koja je bez prestanka padala tokom majskih dana prije 10 godina, izlile su se rijeke, uništeni su domovi, raseljeni su ljudi.
Jedan od gradova koji je preživio strahote majskih poplava je i Doboj. Iako je kiša padala danima, kulminacija svega desila se 15. maja kada je živote izgubilo 11 ljudi.
Za kratko vrijeme Doboj je bio potpuno pod vodom, a najveći vodostaj rijeke Bosne izmjeren je upravo 15. maja i iznosio je 7,21 metar. Voda je dolazila do balkona, iz vode su samo izvirivale krošnje.
I deset godina poslije Dobojlijama sjećanje na poplave ne blijedi. Samo se nadaju da se nikada neće ponoviti. Decenija prođe, dan nikada.
Sveto Mićić iz Doboja za “Nezavisne novine” ističe da su sjećanja vrlo teška, a te dane pamti jer je i sam bio poplavljen.
“Metar i po mi je voda bila u kući. Uništeno je sve što sam u 70 godina stekao sa svojom porodicom. Danas je nešto bolja situacija. Obnovilo se uz pomoć društva, uz pomoć donatora. Sve je prošlo kako treba, samo zdravlja nam treba”, priča Mićić, a na naše pitanje da li je dovoljno urađeno nakon poplava kako se one ne bi ponovile, kaže da je poprilično dosta urađeno.
“Ja mislim da je dovoljno urađeno, prilično dosta. Još nešto bi trebalo malo, ali urađeno je prilično dosta”, ističe on.
Sredine maja i poplava sjeća se i Ljubica Salihbašić, koja je, kako kaže, posljednja tog dana izašla s posla iz Doma zdravlja
“Gazila sam vodu, užas”, prisjeća se Ljubica i dodaje da ne strahuje kad krenu nove kiše.
Straha nema, ali tvrdi da u deceniji koja je prošla ipak nije dovoljno urađeno.
“Nisu nas osigurali, to je bez daljeg. Nije se uradilo ništa, ono što ja smatram. A da je bilo užasno, to je užas bio”, kaže ona i ističe da se u tim danima nije gledalo ko je ko, već se pomagalo ko je kako i koliko mogao.
Tužna i ružna sjećanja tokom maja bude se i kod Adila Rudanovića, a kako navodi, u valu ružnih momenata čovjeka je moglo dojmiti to što su u teškim trenucima ljudi pokazali humanost, a pomoć je dolazila iz svih dijelova BiH.
“Sjećam se da je bila sirena. Sišli smo u grad da vidimo šta se dešava i tu smo se zatekli. Voda je samo nadolazila i nadolazila dok cijeli grad nije bio poplavljen”, sjeća se Rudanović za “Nezavisne novine”.
Kako ističe, čovjek bi trebalo da brine o prirodi, jer priroda vraća ono što joj dajemo.
“Mi danas, kada bismo krenuli iz bilo kojeg grada duž rijeke Bosne, vidjeli bismo puno smeća, naš nemar prema toj rijeci, prema prirodi i svakako ona je vratila ono što smo možda mi njoj dali, nažalost”, kaže on.
Da su ti dani bili strašni, potvrđuje i Dragan Janjić Jocan.
“Ja sam radio tu u kafiću. Sve je bilo pod vodom, šest metara. Vojni kamion izvlačio je ljude koji su ostali. Panika… Ne ponovilo se”, ističe on.
Dobojlija Vaskrsije Spasojević nada se da se ti dani nikada više neće ponoviti ni u Doboju, niti igdje drugo.
“To je bila katastrofa. Voda je nevjerovatno dva-dva i po metra tekla i došla meni do stana, a ja sam na prvom spratu, tako da nisam imao poplavu u stanu, ali bilo je štete u garaži i podrumu. Moglo se to sve izbjeći da je na vrijeme preventivno preduzeto čišćenje korita Bosne. Bila je katastrofa i bilo je tužno i gadno gledati šta se dešavalo”, ističe on.
Prema njegovim riječima, do sada nije urađeno dovoljno po pitanju zaštite od poplava.
“Urađeno je dosta, ali još nije dovoljno. Svake godine treba ulagati što više sredstava da budu i stanovništvo i materijalna sredstva bezbjedniji”, kaže Spasojević.
Živote su tog kobnog dana izgubili Slavka Đurić, Milenko Blagojević, Božica Petković, Milada Ranković, Rado Čupeljić, Ratomir Narić, Dragica Savković, Marko Čakarević, Željko Jeleč, Marija Jeleč i Bahrija Skula. Materijalna šteta je procijenjena na više od 172 miliona maraka.
Tih dana Doboju je osim vode i hrane nedostajalo i čamaca za evakuaciju, medicinskog materijala, kao i lijekova.
Tadašnji gradonačelnik Doboja Obren Petrović i bivši šef Odsjeka civilne zaštite Doboj Milko Vidaković optuženi su da su tokom poplava 2014. godine izazvali opasnost za život ljudi i imovine većeg obima, usljed čega je nastupila smrt 11 osoba i imovinska šteta većeg obima.
Optužnicu protiv njih podignulo je Okružno javno tužilaštvo u Doboju, a trenutno im se sudi u Okružnom sudu u Banjaluci.
