Godišnji Izvještaj Ombudsmana za djecu za 2022. godinu potvrdio je koliko sistem ignoriše pokazatelje nasilja nad djecom dok se ono ne desi, a što je još gore, često ignoriše i kada se desi.
Kao jedan od najvećih problema u ovom izvještaju navodi se to što se nasilje nad djecom ne prepoznaje na vrijeme i još je gore i kada se prepozna izostaje reakcija i to u školama, domovima, vrtićima i ostalim ustanovama koje se bave djecom.
Rekla je ovo Tanja Vukomanović, poslanik PDP-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
– U izvještaju se navodi nekoliko primjera u kojima škola nije htjela da reaguje na nasilje, čak i kada je rukovodstvo bilo upoznato. Ombudsman ističe da „škole ne prijavljuju slučajeve zlostavljanja da ne bi kvarile svoju reputaciju“, što je zastrašujuće, kao i primjeri koji su navedeni – kaže Vukomanvićeva.
Ističe da imamo slučajeve gdje je škola odbila da postupi po preporukama Ombudsmena i zaštiti djecu.
– Predmet je sada na sudu, ali da se pitalo školu ne bi bio. Takođe, prijavljen je slučaj da su u Viber grupi jedne škole pozvali druge učenike da verbalno napadaju učenika 5. razreda ove škole, što su roditelji prijavili školi, škola je samo proslijedila prijavu i nije htjela da se bavi ovim slučajem, jer se ovo nije desilo u školi nego kod kuće. Takođe, prijavljeno je da učenica osnovne škole trpi nasilje zbog lažnog profila na Fejsbuku, prijavljeno je školi, ali je reakcija izostala. Prijavljeno je i da je učenica žrtva fizičkog nasilja koje traje dvije godine, a kada su pitali u školi što nije bilo reakcije, odgovor je bilo „nije bilo pismene prijave roditelja“. Nažalost, iz škola nerijetko dobijamo i snimke nasilja, tuče, zlostavljanja… – ističe.
Vukomanovićeva kaže da ono što najviše zabrinjava jeste da se u izvještaju navodi da mnoge škole ignorišu vršnjačko nasilje, banalizuju ga, nazivaju „običnim zadrikivanjem“ ili „dječijom igrom“ ili čak kada dođe do prijave odgovor bude „sam je kriv ili kriva“.
– Nasilje nije zadirkivanje, žrtva nije sama kriva i to nije problem samo djeteta ili roditelja. Vidjeli smo da to „zadrikivanje” može dovesti do krvoprolića i zato nasilje nimalo nije za zanemarivanje. Nažalost, jedan od uzroka svega je, o tome su kolege govorile na prošloj sjednici NSRS, nedostatak stručnog kadra i partijsko zapošljavanje. Politikom okovano školstvo, bez dovoljno stručnog kadra ostavlja ozbiljne posljedice po društvo. Jer nasilje nije problem jedne porodice, jedne škole, već čitavog društva. Takođe, potrebno je više psihologa u školama, jedan nije dovoljan i nemoguće da je sve isto kao prije 15 ili 20 godina kada je isto bio jedan – poručila je Vukomanovićeva.
Dodala je da naravno veliku ulogu igraju roditelji i ono što dijete nosi od kuće, ali da u ovom slučaju govori o ulozi sistema.
– Pravite društvo tolerantno na nasilje – znate li da sutra i vi viša djeca mogu biti žrtve? U ovim slučajevnima djeca su imala roditelje da ih zaštite, ali frapantne činjenice dolaze iz Doma za djecu bez roditeljskog staranja „Rada Vranješević“. Zastrašujuć slučaj desio se kada je radnik seksualno zlostavljao štićenicu, da bi se ispostavilo da se, kada je slučaj došao u javnost, za to već znalo. Tada smo, ako mene pitate, svi kao društvo pali na testu, jer očegledno nas ništa više ne može pogoditi i nema alarma koji će propuditi ovo uspavano društvo. Daš dijete sistemu da ga zaštiti, a sistem ga zlostavlja i to nije sve kada je u pitanju Dom, i tu imamo slučaj zanemarivanja – kaže Vukomanovićeva.
Ističe da u izvještaju možamo pročitati zastrašujuće podatke iz Doma, a to je da 33 odsto ispitane djece reklo da se ništa nije desilo kada su prijavili neki problem.
– I jedno zanemareno dijete je previše, a kamoli trećina. Ozbiljno neko stručan mora da se pozabavi ovom ustanovom. Ovo potvrđuje sve gore navedeno, da sistem nije u stanju da zaštiti djecu, da prepozna kada su djeca u opasnosti, a to pokazuje i da u školama i ustanovama koje se bave djecom postoji nestručan kadar. Čast izuzecima i školama koje se bore protiv nasilja i nastvnicima koji brinu o djeci, ali jedan slučaj zanemarivanja može napraviti tragediju, vidjeli ste u Srbiji, a slučajeve samoubistava djece imali smo i kod nas. Napravili su sistem u kome nastavnici skupljaju glasove, direktori organizuju skupove, a djecom nema ko da se bavi. S obzirom na to da je naglo sve utihnulo kada je u pitanju „Rada Vranješević“, a o novoj direktorki ne znamo puno, predlažem da imam jedno posebnu sjednicu NSRS na ovu temu. S obzirom na to da su posebne sjednice uglavnom nacionlnog karaktera, nema važnijeg pitanja ni nacionalnog, ni bilo kog drugog, od djece. Djece koju sistem treba da štiti, a ne da ih zlostavlja – zaključila je Vukomanovićeva.
