Nije najstariji u Banjaluci, ali je bio jedan od najmodernijih hotela u Kraljevini Jugoslaviji i imao je sva čuda tehnike, poput lifta, telefona i kino sale.
Hotel Palas ima burnu i intrigantnu istoriju, o kojoj se malo zna.
Za turističku propagandu ovih krajeva hotel Palas će ostati vodeći hotel, kako za strane turiste, tako i za građane naše zemlje, koji treba da upoznaju svoju zemlju.
Ovako je o hotelu Palas, biseru Banjaluke i “najistaknutijoj građevini u centrumu grada, na putu prema Jajcu”, pisao hrvatski novinar i kino amater August Dekaris.
Čuda tehnike: Topla voda, lift i telefon
Na njegov članak objavljen prije skoro 90 godina podsjetio je banjalučki istoričar Zoran Pejašinović na svom Fejsbuk profilu.
– Spratovi su vezani liftom, a sobe opremljene najmodernijim komforom: električno osvjetljenje, telefon u sobama, topla i hladna tekuća voda, centralno grijanje i moderno uređena kupatila – napisano je u članku, objavljenom u doba Kraljevine Jugoslavije, 3 godine nakon otvaranja hotela.
Dakaris je istakao da hotel Palas ima čak i „auto boks i garažu“, i posebnu dvoranu za „ton kino“, kao i terasu i „tuš za sunčanje“, te „restoraciju i kavanu“ sa zimskom baštom.
– U svim granama poslovanja ovog hotela upotrijebljena su moderna tehnička sredstva, tako da u svakom pogledu ovaj hotel odgovara savremenim građevinama hotelske industrije – naveo je Dekaris.
U mnogim drugim zapisima ostalo je zabilježeno da je kafana hotela Palas decenijama bila omiljeno sastajalište banjalučkih intelektualaca, uključujući i akademika Vladu Miloševića, po kojem danas nosi ime muzička škola u Banjaluci.
Ko je vratio milionski kredit?
Hotel Palas je građen od 1931. do 1933. godine, na vakufskoj zemlji, na mjestu gdje je nekad bila Šehova džamija. Prvi vlasnik hotela bio je Medžlis Islamske zajednice Banjaluka. U njegovu izgradnju je uloženo 15 miliona tadašnjih dinara.
Hotel je 1948. nacionalizovan. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH je 2002. godine ovo hotelsko zdanje uvrstila u Privremenu listu nacionalnih spomenika u BiH.
Prema nekim izvorima, Medžlis IZ je i nakon nacionalizacije hotela vraćao kredit za njegovu izgradnju. Posljednja rata je isplaćena 1950. godine, a dokazni dokumenti o tome su, kako tvrde u IZ BiH, sačuvani u vakufskom arhivu.
U zemljotresu 1969. hotel je bio teško oštećen.
Jedna od najintrigantnijih anegdota iz tog doba vezana je za hotelsku sobu 113, jedinu koja je ostala neoštećena u potresu.
Ključ ove sobe su kao suvenir Banjalučani poklonili Josipu Brozu Titu, kada je doživotni predsjednik socijalističke Jugoslavije, nakon zemljotresa, posjetio razrušeni grad.
