Za Novopazarku Atifu Ljajić (65) i njenu upornost i hrabrost čulo se u cijelom svijetu.
Najprije kada je nakon pete vantjelesne oplodnje, a nakon četiri su bile neuspješne, rizikujući zdravlje i život, u 60. godini prvi put ostala trudna i odlučila da rodi i potom kada je, u junu 2017. godine, carskim rezom, na svijet donijela zdravu djevojčicu, danas petogodišnju Alinu.
Zvali su tada mnogi, pozivi su stizali čak iz Amerike i Australije. Čestitali su joj na hrabrosti, upornosti i nevjerovatnoj želji da se, makar i u poznim godinama, ostvari kao majka. Pošto je bila bez posla, penzije i ušteđevine, a sa nevjenčanim suprugom Šerifom Nokićem (75) živjela je u neuglednoj podstanarskoj sobici, svi su joj tada obećavali pomoć, a samo rijetki su joj skromno pomogli.
Najviše sam očekivala od grada Novog Pazara. Čak sam se nadala da će mi dodijeliti neki sobičak, da Alina i ja imamo krov nad glavom i da ne plaćam kiriju. Nažalost, osim nekoliko manjih donacija koje su pristigle odmah nakon Alininog rođenja i koje su mi mnogo značile, svaka druga pomoć je izostala – priča Atifa.
Danas je ovoj hrabroj Novopazarki i njenoj mezimici Alini još teže, Šerif je rijetko sa njima, bolestan je i samo povremeno navrati da vidi Alinu. Žive od Atifine penzije od 120 evra, a samo za stan mjesečno treba da stvore 150 evra, plus komunalije, struja, sredstva za higijenu, namirnice… Pošto kiriju nije platila nekoliko mjeseci, Atifi i Alini preti opasnost da ostanu bez krova nad glavom, na ulici bez igdje ičega.
– Dugo sam bila bez posla, tehnološki višak u Tekstilnom kombinatu “Raška”, nešto ušteđevine što sam imala potrošila sam za bolnice i vantjelesne oplodnje. Čak sam morala da podignem kredit i da pozajmljujem, ni sama ne znam kako sam preživljavala. Mnogo sam očekivala od penzije koju sam prošle godine konačno dobila, a koja iznosi samo 15.000 dinara, odnosno oko 120 evra. Eto toliko vrijedi moj tridesetogodišnji rad za mašinom i u tri smjene – žali se Atifa i naglašava da je rođenjem Aline ostvarila svoje višedecenijske snove.
Ona ističe da je ponosna i presrećna majka i da ima svoje zlato koje ne bi dala ni za šta na svijetu, ali i da je strašno zabrinuta i uplašena.
– Ne znam, zaista, kako ćemo i od čega živjeti. Možda su u pravu oni koji su mi govorili da ne rađam dijete u 60. godini, bila sam i ja u teškim dilemama, ali želja za roditeljstvom bila je jača od svega – kazuje Atifa.
Hrabra majka mnogo toga stavila na kocku
– Čak sam i život rizikovala da dobijem Alinu, opet bih isto učinila, ako bude trebalo i gladovaću, samo brinem da ne ostanemo na ulici i da Alina ne bude gladna – priča Atifa i naglašava da bi joj puno značila svaka pomoć dobrih ljudi, posebno za kiriju, namirnice i odjeću.
Djevojčica je bistra i umiljata, a majka je veoma ponosna na svoju mezimicu.
– Moja Alina je divno dijete, mnogo je pametna, sve upija kao kompjuter, trudim se da je lijepo vaspitam, nadam se da će me zdravlje poslužiti i da ću biti uz nju bar dok ne postane punoljetna, a poslije šta joj bog da, vjerujem da neće biti loše sudbine – dodaje Atifa i ističe da je nakon rođenja Aline dobijala pisma podrške iz cijelog sveta, da su je zvale televizije iz cijele Evrope i Amerike, a da su je potom svi zaboravili.
Mnoge žene širom Srbije i regiona Atifu smatraju herojem, jer je pomjerila granice i dala im nadu za potomstvo, i da uprkos godinama, nikada nije kasno i da se upornost isplati. Ima međutim, i onih malobrojnijih koji smatraju da je Atifa, prije nego što je odlučila da rodi, morala da razmisli o svojim godinama i materijalnoj situaciji.
– Dijete je Božji dar, svevišnji je htio da je rodim u 60. godini. Srećna sam, uprkos svim mukama. Mnogi bi dali sve što imaju na ovom svijetu da dobiju nasljednike, nadam se da će nam Bog pomoći – priča Atifa i naglašava da je i danas zovu nepoznate žene i traže savjet, kako da i u poznim godinama ostanu trudne i ostvare se kao majke, pišu Vijestionline.
