Roditelji djece ubijene u pucnjavi u OŠ “Vladislav Ribnikar” svjedoče na suđenju roditeljima dječaka ubice, po privatnoj tužbi koju je podnijelo 27 članova porodica ubijenih.
Prvi koji je dao svoj iskaz i ispričao kroz šta prolazi od gubitka svog djeteta bio je Ivan Božović, otac Ane Božović koja je kobnog 3. maja bila dežurna, a koju je upucao dječak ubica u holu škole. Tokom njegovog svjedočenja svi u sudnici su neprestano plakali, prenosi Blic.
Na suđenje roditeljima dječaka ubice danas su došle porodice Božović, Čikić, Martinović, Aćimović, Kobiljski, Anđelković.
Posljednji susret sa kćerkom
Prvi je pred sudsku govornicu izašao Ivan Božović, otac Ane Božović, kojem je postupajući sudija rekao da ispriča kako se osjećao kako se dogođaj dogodio, kako su se osjećali sve vrijeme, kako nakon toga, kako kada su saznali za smrt i da li poznaju porodicu Kecmanović.
“Treći maj je počeo kao bilo koji školski maj. Ona se spremila za školu, obukla je suknjicu, bilo je slikanje za almanah što je njoj bilo veoma važno. Ja sam je poljubio i ona je krenula u školu. Ja sam taj dan morao da odem po psa, pošto smo se veče prije toga vratili iz Soluna. Krenuo sam po psa koji je bio na čuvanju i vidio sam da imam propušten poziv u 8.33 od Ane. Ubrzo sam je pozvao i ona mi je rekla da su ona i Bojana dežurne i da želi da naruči hranu u Meku. Ja sam joj rekao dobro, da treba da odem po psa, pa ću podići novac i odnijeti joj da ona i Bojana naruče”, priča Božović.
Kako navodi, Nina, njegova supruga, ga je pozvala ubrzo potom i rekla da se nešto desilo u školi.
Rekla mi je da idem brzo da vidim šta se desilo i da je bila nekakva pucnjava. Spustio sam slušalicu, nije mi baš bilo jasno šta se dogodilo i počeo sam da vozim malo agresivnije, nisam mogao da povjerujem da je bila pucnjava u školi. Znao sam gdje Ana sjedi i da ako se desilo u školi da je to moralo da se desi pored nje. Međutim, kada sam stigao tamo policajac je zabranio da se prođe ulicom. Ja sam ostavio auto i otrčao sam na ulaz gdje je Ana sjedila. Međutim, mogli smo samo do ograde – prisjeća se kobnog 3. maja otac ubijene devojčice.
“Ne znam gdje je Ana”
Kako dodaje, on je tada ugledao nastavnika geografije pošto on zna ko je Ana, zato što su bili prošle godine na skijanju, a on mu je samo rekao da zna Anu i da se samo odaljim jer još uvijek ne znamo šta je unutra.
“Vi ludite, znate da je vaše dijete samo par metara od vas, ljudi nas zovu, pitaju šta se desilo, ja govorim: “Ne znam gdje je Ana!”. Žena je otišla na drugi ulaz i rekla da je dosta djece iz Aninog razreda izašlo, zvao sam Anu i razrednu, ali mi se niko nije javljao. Tada dobijamo informaciju da djeca u Tiršovoj. Odlazimo tamo, a tamo je haos. Svi tražimo djecu. Tada su mi rekli da je primljeno nekoliko dječaka i jedna djevojčica. Nisu znali kako se ona zove i pitao sam šta je imala obučena na sebi. Rekli su mi farmerke i crveni duks. To nije bila Ana. Potom smo otišli u Klinički centar, tamo su nas smjestili u jednu prostoriju, međutim ni tamo ona nije bila tamo”, kaže Ivan Božović.
Za sve to vrijeme, kako priča, telefoni su njemu i supruzi zvonili neprestano, a oni bi svaki put pomislili da je Ana.
“Možda je izgubila telefon pa zove sa drugog broja. Željeli smo u to da vjerujemo, ali smo znali da to nije ona. Odlučujemo da odemo pred školu nazad. Prišla mi je jedna novinarka i pokazala poruku da oni koji ne znaju gdje su im djeca ili nisu stupili u kontakt sa njima da odu u MUP”, priča Ivan Božović.
Trenutak kada je ocu saopšteno da mu je kćerka ubijena
Kako kaže, on je dao ključeve svom bratu, a on je krenuo da trči ka policiji.
Nisam stao ni u jednom trenutku. Ispred sam sreo majku od Bojane jer ona radi u MUP i tada sam shvatio šta se dešava. Kada je izašla ja sam video da joj nije dobro i samo sam uletio unutra i rekao: “Samo mi kažite”: Rekli su mi da je Ana…Više se ni ne sjećam kako su mi rekli, samo su pitali hoću li nešto za smirenje. Ja sam rekao dajte mi za ženu – rekao je on na suđenju.
Izašao sam iz stanice, stajao sam ispred i nisam znao kako da kažem Nini, pozvao sam je i rekao: “Naše Ane više nema”. Zagrlio sam brata i grlilii smo se i plakali. Nina mi nije vjerovala, ona je željela da uđe unutra i rekao sam da sam bio i da su mi rekli. Stajali smo ispred stanice i svijet mi se rušio. Pomišljaš kako da odeš kući, prva pomisao je da hoćeš da vidiš svoje dijete – dodao je on.
Otac ubijene devojčice ispričao da su potom otišli kod roditelja njegove supruge.
Mislim da su sami shvatili šta se dogodilo. Potom mi je briga bila kako da kažem svojim roditeljima koji su krenuli za Beograd, shvatio sam da je bolje da čuju od mene i da stanu pored gdje nađu mjesta. Tada sam im rekao naše Ane više nema, sa druge strane slušalice čuo sam jauk i plakanje. Rekao sam im da nastave put kada budu imali snage – rekao je otac Ane Božović.
