Početna Najnovije Novosti Društvo

“Šutirali su me u čizmama po cijelom tijelu” Svjedočenja o zlostavljanju Srba u logorima u Orašju

Suđenje desetorici pripadnika HVO optuženim za ratni zločin nad srpskim civilima i ratnim zarobljenicima na području Orašja 1992. i 1993. godine danas je nastavljeno čitanjem iskaza dva svjedoka Tužilaštva BiH koja su preminula u toku ovog procesa.

U iskazu koji je 2016. godine dao u Centru javne bezbjednosti Doboj, svjedok Todor Božić naveo je da je 8. maja 1992. u Bukovu Gredu, gdje je živio, došla hrvatska vojska koju je predvodio Pero Vincetić kako bi pokupili oružje koje su mještani dobili, jer se bezbjednosna situacija svakim danom sve više komplikovala.

– Sutra je hrvatska vojska ponovo došla i organizovala raciju. Svi muškarci su odvedeni, a ja sam pobjegao u šumu, gdje sam se krio skoro pet sedmica. Samo sam jednom došao kući i vidio da je u njoj sve ispreturano. Tog dana ubijeno je 12 Srba, među kojima je bio i moj kum Mišo Gavrić – rekao je Božić.

On je naveo da ga je 11. juna 1992. godine pronašla vojna policija HVO i odvela u sportsku dvoranu u Orašju, gdje je zatekao komšije i rođake koji su bili odvojeni od ostalih zatvorenika.

Svjedok je ispričao da je potom sa nekoliko zatvorenika odveden u Donju Mahalu, gdje ga je ispitivao Vincetić, koji ga je, kada je shvatio da ništa ne zna, išamarao. Nakon toga, u sportsku dvoranu ga je vratio Mato Živković.

Božić je rekao da su zatvorenici išli da kopaju rovove, te da se moglo vidjeti da su neki od njih bili fizički maltretirani, ali da ne zna ko je to radio.

Kada je, poslije mjesec dana prebačen u logor u Donjoj Mahali, Božić je naveo da je čuo da su neki zatvorenici teško mučeni.

Tužilac Milanko Kajganić pročitao je i četiri iskaza zaštićenog svjedoka pod pseudonimom “S-3”.

U iskazu koji je 2004. godine dala Policijskoj stanici Srpski Brod Centra javne bezbjednosti Doboj, “S-3” je navela da su je iz kuće izvela dvojica hrvatskih vojnika i kombijem, u kojem je bilo još Srba, a među kojima je bio i njen brat, odveli u sportsku dvoranu.

– Rekli su nam da je došla neka strana crna legija i da ćemo tu biti zaštićeni. Žene koje su tu bile su čistile, održavale cvijeće, a muškarce su izvodili na kopanje rovova. Jedno vrijeme sam bila i u Donjoj Mahali, gdje je glavni bio Pero Vincetić. Nakon toga, brzo sam puštena u Orašje – izjavila je “S-3”.

Ona je napomenula da je u julu ponovo došla vojna policija i odvela je u zgradu gdje su oni bili smješteni, da im čisti. Iako je za to trebalo da bude plaćena, rekla je da novac nikada nije dobila jer ga je uzimao Vincetić za sebe, uz obrazloženje da ona ima besplatnu hranu i smještaj.

– Jednom su mi neki policajci tražili da skinem minđuše, a kada sam odbila, počeli su me udarati. Kada sam pala, šutirali su me u čizmama po cijelom tijelu. Jedne večeri u kupatilu me silovao neki nepoznati civil – navela je ona u svom iskazu.

“S-3” je dodala da je saznala da joj je brat, koji je takođe bio zatvoren, od posljedica premlaćivanja preminuo, ali da nikada nije saznala ko ga je tukao.

U iskazu koji je dala Tužilaštvu BiH 2015. godine, “S-3” je navela da je tokom boravka u Donjoj Mahali doživjela nervni slom.

Ona je ispričala je da su je u maju ili junu 1992. godine uhapsili Mirko Živković zvani Džo i još jedan vojni policajac i odveli u fiskulturnu salu u Orašju, gdje je bila zatvorena tri-četiri mjeseca.

– Tu je Pero Vincetić sve udarao, a nju je vukao za kosu i uši – rekla je ona.

“S-3” je dodala da su zatvorene Srbe tukli i vojnici iz Hrvatske koji su tu dolazili, te da nikoga od njih nije poznavala.

Ona je izjavila da su mnoge žene, među kojima i ona, bile silovane. Prema njenim riječima, silovali su je Mato Živković i Mirko Jurić, dok je njegov brat zvani Kratki odbio da to uradi.

“S-3” je navela da je u decembru 1992. godine u Donju Mahalu došao Đuro Matuzović, koji je rekao Vincetiću da je puste kući.

Ovoga puta je rekla da je 1993. godine od bratove supruge saznala da je on ubijen u logoru u Donjoj Mahali.

U Kantonalnom tužilaštvu Posavskog kantona Orašje, “S-3” je 2014. godine izjavila da su je tokom zatočeništva u školi u Donjoj Mahali silovali Mirko Jurić i Mato Živković.

Ona je tada navela da smatra da oni ne moraju ići u zatvor, ali da bi joj trebali isplatiti po 3.000 KM odštete.

Kajganić je pročitao i njen iskaz iz 2016. godine u kojem je rekla da je bolesna i da “ne zna više šta je bilo”, ali da je istina da su je silovali Mirko Jurić i Mato Živković.

Na pitanje zašto 2004. godine nije navodila imena osoba koja su je silovala, ona je odgovorila “Ako to nisam rekla prije, to je zato što me niko nije ni pitao”.

Po okončanju čitanja iskaza “S-3”, branioci optuženih smatraju da su izjave ovog svjedoka kontradiktorne jer se razlikuju u ključnim dijelovima. Zajednički stav branilaca je da je svjedok dao više iskaza sa razlikama u ključnim činjenicama koje se tiču direktno optuženja pojedinih optuženih u sudnici.

Iz tog razloga, odbrane su istakle da ovaj svjedok nije kredibilan i da se ne može vjerovati njegovom iskazu.

Za zločine u Orašju optuženi su general HVO Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Joso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić.

Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura HVO i policije u Orašju, te pripadnici vojne policije.

Na teret im je stavljen progon srpskog stanovništva, i to ubistvima, zatvaranjem ili drugim teškim oduzimanjem slobode, mučenjima, silovanjima i drugim nečovječnim djelima.

Matuzović, Živković i Đurić optuženi su i da su, zajedno sa njima poznatim pripadnicima vojne policije HVO, u šupi u Donjoj Mahali i u logoru u osnovnoj školi u tom mjestu, učestvovali u ubistvima, mučenju i nečovječnom postupanju prema ratnim zarobljenicima.

Suđenje će biti nastavljeno 23. februara.

Podijeli