Kada je Institut za javno zdravstvo Republike Srpske od optuženog Slavka Bojića i njegove firme ”Prokontrol” dobio ponudu za nabavku 50.000 maski FFP2/KN95 po cijeni od 6,90 KM bez PDV-a, radovali su se svi zaposleni jer je to bila najniža cijena koju su dobili.
To je u Okružnom sudu u Banjaluci posvjedočila Vanja Čanković, službenica IJZ koja je saslušana kao svjedok tužilaštva na suđenju nekadašnjem direktoru IJZ Branislavu Zeljkoviću i drugim optuženima u predmetu ”Korona ugovori”.
”Radovali smo se jer smo u to vrijeme kupovali sve što nam se nudilo. Cijena se nije ni gledala, a prethodno smo te maske plaćali po cijeni od 10 ili 12 KM. Radilo se o manjim količinama od po 100 ili 200 maski”, rekla je Čanković.
Prisjetila se da je tada vladao haos i nestašica maski na tržištu, a Vlada Republike Srpske je zadužila IJZ za nabavku sve opreme za zdravstvene institucije u Srpskoj. Služba za nabavku u to vrijeme je slala mejlove sa zahtjevom za nabavku FFP2 i FFP3 maski i zaštitnih odijela svim poznatim dobavljačima, s kojima je IJZ dotada radio, ali i svima koji su se nalazili na spisku Agencije za lijekove.
Na mejling listi imali su 45 dobavljača kojima su se obraćali, ali na toj listi nisu bili ”Prokontrol” i ”Travel for fan”. Tražili su da im svi dostavljaju spisak robe koje imaju na lageru, navodeći da jedino na šta nisu pristajali je da bilo šta plaćaju avansno.
Čankovićeva je posvjedočila da je Bojić prvo nazvao IJZ i rekao da može nabaviti 30.000 maski. Ona je razgovarala s njim, raspitivala se da li se radi o odgovarajućim maskama, da bi Bojić kasnije poslao mejl sa fotografijama maski i sertifikata, kao i ponudu.
”Fotografije sam pokazala Zeljkoviću, a on mi je rekao da to odnesem struci (epidemiološka služba), da oni kažu da li su te maske odgovarajuće. Kasnije je stigla ponuda za 50.000 maski po cijeni od 6,90 KM bez PDV”, rekla je Čanković, koja je više puta ponavljala da je dokumentacija tada bila nebitna, već se samo razmišljalo kako da se nabave maske.
Posao je dogovoren, pregovaračkim postupkom, a realizovan je sa ”Prokontrolom” i firmom ”Promeding” optuženog Dragana Dubravca. Svjedok kaže da je isporuka kasnila zbog problema u transportu, te da je Bojić zbog toga poslao 1.000 maski gratis. Prema optužnici Bojić je sa Zeljkovićem sve unaprijed dogovorio, te su postigli dogovor o vrsti, količini i cijeni robe, za koju tužilaštvo smatra da je višestruko uvećana. Tek nakon toga Bojić je poslao mejl institutu.
Čankovićeva je ispričala da su sve bolnice tada kontaktirale IJZ tražeći raznu opremu, te da su im dnevno slali 100 zahtjeva za nabavku. I kada dođu do određene robe imali problem kako da sve rasporede, jer su mogli davati samo ”na kašičicu”.
Posvjedočila je da je UKC Republike Srpske poslao zahtjev za nabavku više termalnih kamera, sa specifikacijom. Svjedokinja kaže da do tada nije ni znala kakve su to kamere, te da nije radila istraživanje tržišta, niti je imala vremena da se bavi kamerama. Kamere su nabavljene preko firme ”ARMS sistemi”, a ona je između ostalih, potpisivala tendersku dokumentaciju. Međutim, kaže da je to potpisala nakon što je vidjela potpis predsjednice Komisije Radmile Barašin, a ne sjeća se ni da li je pročitala te dokumente.
Na pitanje Zeljkovićevog branioca, advokata Jadranke Ivanović svjedokinja je rekla da Zeljković od nje nije tražio niti joj naređivao da bilo šta potpisuje, niti je znao da je ona nešto potpisala, a da prethodno nije pročitala.
Na pitanje Bojićevog zamjenskog branioca Čanković je rekla da u to vrijeme nisu imali nijednu ponudu sa približnom količinom, kao što je bila Bojićeva.
Optuženi Dragan Dubravac svjedoka je upitao da li se nabavka maski preko ”Prokontrola” i ”Promedinga” po bilo čemu razlikovala od svih nabavki koje je IJZ u to vrijeme sprovodio, na šta je ona odgovorila da nije.
Kao svjedok tužilaštva saslušan je Đorđije Desančić, načelnik Službe za pravne poslove IJZ, koji je uopšteno govorio o poslovanju IJZ u vrijeme prije, ali i za vrijeme pandemije korona virusa. Prisjetio se da je Upravni odobro IJZ zasjedao u junu 2020. godine i da se tada pominjala jedna tačka dnevnog reda koja je obuhvatala nabavke oko korone, koje su već bile obavljene. Ta tačka je na kraju skinuta s dnevnog reda i UO o njoj nije ni raspravljao do danas.
On kaže da je tek prilikom svjedočenja u tužilaštvu primjetio da su u protokolu (knjiga djevodnika) određene nabavke upisane samo brojevima, bez navođenja naziva. Smatra da je do toga došlo jer su službenice Zora Prodić i Dijana Zeljković tada bile prebukirane i jednostavno nisu stizale da sve zapišu. Kaže da su se one tada i žalile na ogroman obim posla, pa im je sugerisano da stave napomenu gdje god misle da nešto nije u skladu sa propisima, ali da mu se poslije više nisu obraćale.
Na pitanje odbrane Desančić je pojasnio da to što je nešto samo brojem upisano u protokol (knjigu djevodnika), znači da je protokol nepotpun, ali ne da je neistinit. Pojasnio je da sve što je upisano u protokol postoji u tri primjerka, čak i stavke u kojima su navedeni samo brojevi, a da se dokumenti nalaze u arhivu direktora, službi javne nabavke, a treći kod onog koje izrađivao dokumente.
Podsjetimo, bivšem direktoru Instituta za javno zdravstvo Branislavu Zeljkoviću optužnicom se na teret stavlja zloupotreba službenog položaja i primanje mita. Direktor firme “Prokontrol ” Slavko Bojić optužen je za pomaganje u zloupotrebi službenog položaja, bivši direktor “Sineks laboratorije” Sani Crljić za pomaganje, direktor agencije “Travel for fan” Saša Marković za davanje mita i i direktor “Promedinga” Dragan Dubravac za zloupotrebe u postupku javne nabavke.
