Sud BiH je prošle sedmice izrekao pravosnažnu oslobađajuću presudu komandantu Četvrtog korpusa tzv. Armije RBiH Ramizu Drekoviću za zločine počinjene nad srpskim civilima u Kalinoviku.
Komandant Trećeg korpusa tzv. Armije RBiH, Sakib Mahmuljin, nakon prošlogodišnjeg izricanja presude od osam godina zatvora za stravične zločine nad Srbima u Vozući, pobjegao je u Tursku, a suđenje komandantu Petog korpusa bošnjačke vojske, Atifu Dudakoviću, ušlo je u rekordnu petu godinu.
Za zločine počinjene nad Srbima u Podrinju, takođe, nije izrečena nijedna osuđujuća presuda pred pravosudnim institucijama BiH.
Neefikasno pravosuđe
Da li je u BiH moguće suštinsko pomirenje bez procesuiranja zločina koji su počinjeni nad srpskim narodom, posebno protiv pojedinaca koji su po komandnoj odgovornosti krivi za stravična zlodjela, odgovor smo potražili od stručnjaka iz te oblasti, kao i predstavnika institucija iz Republike Srpske.
Bivši direktor SIPA i stručnjak za bezbjednost, Perica Stanić, za Srpskainfo ističe da je nezahvalno komentarisati sudske presude, ali je, kako ističe, činjenica to da su navedena tri predmeta, Dreković-Mahmuljin-Dudaković, slika i prilika (ne)efikasnosti pravosuđa BiH kad je u pitanju procesuiranje ratnih zločina.
– Dolazimo do apsurda da Sud BiH nakon pet godina potvrđuje optužnice koje je podiglo Tužilaštvo BiH. Nisu to samo u pitanju predmeti ratnih zločina, već i predmeti iz oblasti opšteg kriminaliteta – ističe Stanić.
“Jedini zadatak da osuđuju Srbe”
Vršilac dužnosti direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, Viktor Nuždić, za Srpskainfo ističe da sve dok pravosudne institucije BiH izbjegavaju da procesuiraju ratne zločine nad Srbima, u BiH, kako kaže, nije moguće doći do suštinskog pomirenja.
– Oslobađajuća presuda Ramizu Drekoviću koji je odgovoran za granatiranje civilnih ciljeva u Kalinoviku, ubistvo i ranjavanje srpske djece, prestavlja još jedan dokaz tome da je pravosuđe na nivou BiH potpuno izgubilo smisao i da se tu radi o institucijama čiji je jedini zadatak da osuđuju Srbe – kaže Nuždić za Srpskainfo.
Jednima simbolične, drugima rigorozne kazne
Za razliku od Bošnjaka optuženih za ratne zločine, koje Sud BiH po pravilu oslobađa optužnice ili im izriče simbolične kazne, ta institucija izuzetno je efikasna kad je u pitanju kažnjavanje Srba za ista krivična djela.
Tako je, na primjer, Sud BiH imao više nego dovoljno “dokaza” da na tri i po godine zatvora osudi Najdana Mlađenovića za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, jer je, kako se navodi u presudi, “pokazivao drugim licima koje su bošnjačke kuće”, a oni su ih zatim palili. Pritom, kako je i u presudi jasno navedeno, osuđeni Mlađenović nikog nije fizički zlostavljao ni maltretirao.
S druge strane, prvostepenom presudom Suda BiH Almaz Nezirović je 2017. godine osuđen na dvije godine zatvora za zločine počinjene nad Srbima u svojstvu stražara u logoru Rabić u Derventi 1992, a oglašen je krivim po 21 tački optužnice kao direktni izvršilac zločina, odnosno po devet tačaka kao saizvršilac ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.
Za razliku od Nezirovića, Sud BiH je Draganu Stanojeviću “odrezao” sedam godina zatvora iako, kako se navodilo, nije direktno učestvovao u premlaćivanju zatvorenika, nego je bio čuvar koji nije spriječio premlaćivanje jednog lica bošnjačke nacionalnosti od strane grupe nepoznatih vojnika.
– Da ne postoji nijedan drugi razlog, pravosudne institucije na nivou BiH treba ukinuti jer je potpuno jasno da u njima ne postoji ni zrno nepristrasnosti u predmetima ratnih zločina. Ratni zločini nad Srbima po njima su skoro pa poželjni i normalni, dok su stvari koje su pojedini Srbi radili u proteklom ratu najstrašnija zlodjela koja treba sankcionisati – ističe Nuždić.
