Poljaku, koji je pjevanjem pjesme “Evo banke” osvojio put u Banjaluku, te se u nju zaljubio, i danas nedostaje miris banjalučke kafe i hrane.
Dvadesetsedmogodišnji Hubert Bretner iz Vroclava završio je studije srpske filologije i, kako kaže, čim je čuo ovaj jezik, brzo se zaljubio u cijeli aspekt ove oblasti.
“Zaljubio sam se u srpsku muziku, kuhinju, književnost i umjetnost”, rekao je Bretner, te dodao da je na prvoj godini bio nagrađen na takmičenju slavenskih pjesama, gdje je pjevao starogradsku pjesmu “Evo banke”.
“Nagrada je bila putovanje u Banjaluku na jedan semestar. Nažalost, zbog porodičnih razloga morao sam se ranije vratiti u Poljsku, ali ovih nekoliko sedmica bilo je dovoljno da zavolim Banjaluku”, rekao je on.
Dodao je da je godinu dana kasnije, u proljeće, opet privatno posjetio Banjaluku i ponovo je mogao piti najbolju domaću kafu, slušati muziku u kafani i šetati Banj brdom.
“Sve znamenitosti Banjaluke mi je pokazao moj prijatelj Miloš, a njegova me porodica dočekala kao niko drugi”, ispričao je on, te dodao da je gostoljubivost ljudi nevjerovatna.
“U Banjaluci su svi ljubazni i vrlo prijateljski raspoloženi. Mnogi su bili iznenađeni što učim ovaj jezik”, kazao je on sa osmijehom na licu.
Kako kaže, razlike između Vroclava i Banjaluke su znatne.
“U Banjaluci vrijeme prolazi dvostruko sporije. Ovdje svako ima vremena u miru popiti kafu ili dvije. U Poljskoj se to događa vrlo brzo. Kafa i idemo dalje. Ovdje sam mogao uživati u njenom ukusu, razgovorima s prijateljima i slušanju jedinstvene muzike. Ono što me fasciniralo je to što uz svaku kafu ide voda, ali u Poljskoj vodu morate dodatno platiti. Sve ovo mi nedostaje u Poljskoj”, rekao je on.
Banjaluku, kako kaže, povezuje s prelijepom pravoslavnom crkvom i satom u centru koji obilježava tragični potres.
“Banjaluku povezujem i sa ukusnim pohovanim palačinkama, kojih nema u Poljskoj, i knedlama koje se ovdje jedu kao desert. Kod nas knedle se jedu kao ručak”, rekao je on.
Kako ističe, u Banjaluci, kada nekome kaže da uči srpski, ljudi se jako iznenade.
“Nažalost, ne radim svakodnevno s ovim jezikom jer trenutno radim u turizmu, ali u budućnosti bih želio postati vodič i pričati ljudima o prekrasnim mjestima na Balkanu”, rekao je on i dodao, da može, sutra bi se vratio u Banjaluku, te je upitao, uz osmijeh na licu: “Tražite nekoga za rad s Poljakom?”
“Kako da opišem Banjaluku? Grad s prekrasnom rijekom u kojoj ti se svi smiješe. Hrana je najbolja i nedostaje mi domaća kafa svaki dan”, zaključio je Hubert.
