Trema i stres u javnim nastupima ili bilo kakvim slučajevima interakcije s drugima teški su sami po sebi, ali većini ljudi koji s tim imaju problema najčešće je još teže jer se srame činjenice što ljudi iz okoline na njihovim licima jasno mogu pročitati njihove osjećaje.
Međutim, prema upečatljivoj novoj studiji, ta sramežljivost možda je neopravdana. Jamie Whitehouse, znanstveni novak na Univerziteta Nottingham Trent u Velikoj Britaniji, pokazao je da su vidljivi znakovi stresa često privlačni i da zbog njih ljudi iz okoline razvijaju veću naklonost osobi pod stresom i imaju potrebu toplije i obazrivije se odnositi oprema njoj.
Provevši studiju o nivou stresa, načinima njegove manifestacije i percepciji ljudi iz okoline, zaključio je da, osim češanja kože koje se može uočiti kod primata, ljudi pokazuju mnoga suptilna ponašanja povezana s tjeskobom, uključujući dodirivanje lica i kose, izvrtanje usta, lizanje usana i griženje noktiju – sve to može signalizirati naš osjećaj ranjivosti i izazvati toplije reakcije kod drugih, piše BBC.
Nesigurno ponašanje pomaže u izglađivanju društvenih interakcija unutar grupe
Očita nervoza i stres na licu i tijelu osobe može djelovati kao suptilan signal koji smanjuje rizik od nepotrebnog sukoba. “To nam govori da ova ponašanja nisu samo nefunkcionalni nusproizvodi stresa, već zapravo imaju komunikacijske funkcije”, kaže Whitehouse.
Whitehouseova studija nadovezuje se na eksperimente koji ispituju učinke crvenjenja od neugode. Mnogim ljudima jako je neugodno jer su svjesni da njihov osjećaj treme, nesigurnosti, srama ili stresa postaje tako očit na njihovoj pojavi, ali naša pocrvenjela lica zapravo mogu poboljšati način na koji nas drugi percipiraju.
Propušteni znakovi
Leah Mayo, docentica u Centru za socijalnu i afektivnu neuroznanost Univerzitet Linköping u Švedskoj, zaintrigirana je Whitehouseovim rezultatima. Njezino istraživanje ispitalo je karakteristične izraze lica koji su povezani sa stresom i vjeruje da reakcije ljudi na naše neverbalne signale ovise o kontekstu.
Mayo također drži da jednaku količinu empatije nećemo doživjeti ako nas netko vidi smrknute ili nervozne van same situacije koja nam izaziva takve osjećaje, jer tad ljudi nemaju nikakve naznake o izvoru naših briga.
U tim situacijama promatrači mogu lako pogrešno protumačiti signale stresa i pripisati ih bijesu ili nepristupačnosti.
“Lijepa poruka iz ovog istraživanja jest da je ponekad u redu biti pod stresom i izgledati kao da smo pod stresom”, kaže on. “Ne morate se toliko truditi da to potisnete.”
