Stručnjaci iz oblasti bezbjednosti kažu za Tanjug da masovne dojave o postavljenim bombama u Srbiji predstavljaju najveći takav napad na jednu zemlju ikada i da se radi o specijalnom ratu čiji je cilj zaplašiti građane i izazvati kod njih osjećaj bespomoćnosti.
Kriminolog Zoran Radovanović kaže da je ovako masovan elektronski napad na zemlju koja je u miru, dakle nije u ratnom stanju, nezabilježen.
U izjavi za Tanjug, Radovanović je rekao da postoje finansijske posljedice svega toga, jer država gubi novac, ali da su mnogo važnije posljedice one nematerijalne.
“Stvara se anksioznost kod ljudi. Indukuje se epidemija panike, a iz toga ništa dobro ne može da proizađe. Osamdesetih godina na Kosovu su slično provocirane epidemije sociogenih bolesti ili masovne histerije. To vodi nepredvidivim posledicama. Stvara se napetost, nervoza, stvaraju se uslovi za konflikt između vlasti i naroda ili pojedinih grupa”, poručuje Radovanović.
Motivi elektroskih napada, navodi on, su uvijek isti, da se u narodu stvori nezadovoljstvo, osjećaj bespomoćnosti i utisak da smo na pogrešnom putu, da nešto ne valja jer su svi protiv nas, podstiče se osjećanje kod građana Srbije da ih svijet mrzi.
Radovanović ističe da se sa malo dobre volje počinioci mogu naći.
“Izgleda da ne postoji spremnost zemalja odakle ti napadi potiču da nam pomognu”, ističe kriminolog.
On smatra da će stvari eskalirati i da će se prenijeti u ekonomsku sferu, ukoliko ne uspostavimo neki aranžman sa “svjetskim moćnicima”.
“Ako, da tako kažem, legnemo na rudu, to će prestati, ali naš problem je što, ako se priklonimo jednoj strani, imaćemo osvetu druge strane”, smatra Radovanović.
Goran Mandić sa Fakulteta za bezbjednost kaže za Tanjug da sve što se događa ukazuje da se protiv Srbije vodi neki oblik specijalnog rata.
“Ako posmatramo dojave o minsko-eksplozivnim napravama, one imaju sve elemente specijalnog rata, jer izazivaju strah i paniku, ide se nenasilnim sredstvima. Tu su i veliki ekonomski gubici, đaci izlaze iz škola, roditelji koji rade su prinuđeni da dolaze po njih”, kaže Mandić.
Naglašavajući da su se pojavile i dojave o bombama u bolnicama, Mandić ističe da je jedan od glavnih postulata specijalnog rata “očekujte neočekivano” i da nema granica u tome dokle bi se išlo.
“Vrlo je nezahvalno prognozirati šta bi sledeće moglo da se desi, jer da biste predvideli morate ući u mentalni sklop onoga ko napada i razmišljati kao on, što je komplikovano jer nemamo indicije ko to radi i koji je krajnji motiv, iako bi jedan od motiva mogao biti taj što nismo uveli sankcije Rusiji”, smatra Mandić.
Ako to posmatramo u kontekstu sankcija Rusiji, navodi dalje sagovornik Tanjuga, onda možemo reći da smo imali pripremu terena u regionu, zatim konstantne prijetnje avionima Air Srbije koji su letjeli za Moskvu i ništa drugo nije bilo meta, a kako su avioni nastavili da lete, počele su dojave o školama, tržnim centrima, bolnicama, sportskim objektima.
“Sem sankcija Rusiji, ne vidim ovde nijedan drugi razlog zašto bi to toliko eskaliralo. Cilj je da se uvedu sankcije Rusiji i da se uklopimo u tokove koji sa svih strana pritiskaju Srbiju. To su Anonimusi i javno rekli”, poručuje Mandić.
Što se tiče formi specijalnog rata, Mandić kaže da u Srbiji od svih njegovih vidova trenutno postoji samo psihološki pritisak.
“Hakerska grupa Anonimus poslala je pretnje da će napasti informacione sisteme Srbije što je još jedan oblik psihološkog pritiska i pretnji koje se usmeravaju ka onima koji su najosetljiviji. Kao u slučaju škola, gađaju tamo gde će da izazovu najviše empatije i šire nezadovoljstvo među narodom”, ističe Mandić.
On dodaje da je jasno da iza lažnih dojava stoji organizovana grupa koja pažljivo bira mete, ima dobre informacije i finansijske resurse.
Ali dojave o bombama ne dolaze samo iz inostranstva. MUP je juče saopštio da je među onima koji su slali dojave bilo i građana Srbije.
Tako je ukupno do sada identifikovano osam lica, dva su uhapšena, a protiv još šest maloljetnih osoba pokrenut je postupak.
Vojnopolitički analitičar Aleksandar Radić smatra da one koje šalju lažne dojave o postavljenim bombama ne treba tražiti samo u inostravstvu.
Ističe da postoje dvije vrste dojava o bombama, a u slučaju onih koje su bile usmjerene protiv Air Srbije tu je, kaže, jasno da je riječ o političko-bezbjednosnom interesu da se prekinu letovi za Moskvu i tu nema spora oko političke motivacije.
On smatra da je to dalo ideju nekima kako se može angažovati bezbjednosni sistem i privući pažnja javnosti, “nekim usijanim glavama” i, kako je rekao, “nekim mangupima u našim redovima”.
“Ima indicija da ne treba tražiti u inostranstvu krivca za ono što se dešava u školama i tržnim centrima. Reč je o toliko masovnom talasu da on izlazi iz okvira bilo čega što bi preduzimao neko iz inostranstva”, smatra Radić.
Na konstataciju da su neke od IP adresa sa kojih su poslate lažne dojave iz inostranstva, Radić odgovara da tako mogu da se maskiraju tragovi, a da je bitno ko to vodi.
Svako ko se bavi IT zna da postoje načini kako da se sakriju mjesta sa kojih se šalju poruke, smatra Radić, i dodaje da nije ništa neuobičajeno da se za to koriste serveri iz inostranstva.
On navodi da postoje slični talasi u svijetu i regionu, na primjer u Crnoj Gori u vezi s potpuno drugačijim političkim pretpostavkama.
Radić navodi da ima poruka od nekih hakerskih grupa kao što su Anonimusi da će Srbija biti kažnjena, ali da se takve stvari, opet, dešavaju i u zapadnim zemljama koje su uvele sankcije Rusiji.
“Nije riječ o nečemu što je presedan i po čemu je Srbija specifična. Radi se jednostavno o ljudima koji zloupotrebljavaju svoja znanja iz oblasti informatičkih tehnologija”, smatra Radić.
On zaključuje da kada je u pitanju Er Srbija tu ne možemo a da ne povežemo rat u Ukrajini i Srbiju, ali da kada je riječ o maltretiranju djece u školama, onda bi bilo na nivou političke fantastike, kaže, očekivati da je to dio scenarija koji ima tragove u inostranstvu.
Radić navodi da specijalni rat postoji, da se on vodi i da je tipičan primjer za njega Er Srbija.
“Do sada nema presedana da neko ide na škole i tržne centre masovno i sistematično danima. Zašto se tako nešto ne dešava u Rusiji? Ukrajina ima mnogo sposobnih ljudi u IT sektoru, mnogi od njih su sada došli u Beograd. Pa, onda bi Rusija i njena infrastruktura prve bile izložene tome, a ne Srbija”, poručuje Radić.
