Evropa se već dugo muči oko Bliskog istoka. Odluka Irske, Španije i Norveške da priznaju palestinsku državu više govori o unutrašnjoj politici tih zemalja nego bilo čemu drugom. Očito je odluka tri evropske države da preduzmu ovaj korak vrijedna pažnje i imaće diplomatske posljedice, možda kroz pritisak na saveznike da zauzmu čvršći stav prema sukobu Izraela i Hamasa.
Međutim, takođe je razumno reći da do sada nikakav pritisak čak ni od SAD nije imao veliki uticaj na razmišljanje premijera Benjamina Netanjahua. Izrael je odgovorio opozivom ambasadora tri zemlje, optužujući ih da su ovom odlukom nagradili teror, piše CNN.
Rasprave o tome šta priznanje državnosti praktično znači i koliko je ono dugoročno korisno za palestinsku stvar posve su valjane, ali u stvarnosti su ulozi prilično niski za većinu evropskih zemalja kada su u pitanju Izrael i Palestinci.
U Irskoj, Španiji i Norveškoj biračko tijelo podržava palestinsku državu i malo je vjerojatno da će odluka o priznanju imati ikakve političke posljedice. To nije nužno slučaj u drugim evropskim zemljama. Iako dugoročno podupire mirno rješenje s dvije države, Njemačka je dosljedna u svojoj podršci Izraelu, kao i Mađarska, Poljska, Ujedinjeno Kraljevstvo i drugi.
Vojna podrška
Glavna posljedica ovoga je vojna potpora, što neizbježno postavlja pitanja o suučesništvu u ratu protiv Hamasa – odnosno oružje koje se koristi za ubijanje civila. Vlada Ujedinjenog Kraljevstva trenutno je pod pritiskom da objavi pravni stav o tome je li prodaja oružja Izraelu u suprotnosti s međunarodnim pravom.
Ali to su većinom domaći problemi. Dugo su evropske vlade uglavnom smatrale Bliski istok – posebno Izrael – nečim čime se SAD bavi, dijelom i zbog američkih vojnih operacija u regiji.
Evropske zemlje jednostavno nemaju veliki uticaj na ovom području. Bliski istok nije u velikoj mjeri dominirao evropskim načinom razmišljanja sve dok posljedice Arapskog proljeća nisu dovele do ogromnog priliva migranata u kontinentalnu Evropu. Osim praktičnih implikacija, masovna migracija predstavljala je i bezbjednosni rizik jer su se terorističke skupine skrivale među izbjeglicama i provodile zločine diljem kontinenta.
To ne znači da Evropljani nisu marili za Bliski istok, posebno za palestinsku stvar. Veliki dijelovi Irske podržavaju Palestinu zbog vlastite istorije okupacije, dok je Norveška posredovala u čuvenom sporazumu iz Osla.
Evropska unija je kroz istoriju slala ogromne količine humanitarne pomoći na palestinska područja i podržavala rješenje u vidu dviju država. Evropska komisija ovako je odgovorila na vijest od srijede: “Evropska unija gaji dugogodišnju predanost viziji nezavisne i suverene države Palestine, koja živi rame uz rame s Izraelom u miru i sigurnosti.”
Ostaje nam vidjeti hoće li ovo podstaći bilo kakav mirovni proces. Ovo nije koordinisani evropski iskorak. Norveška nije članica EU i ideja da bi svih 27 članica bilo spremno ići tako daleko kao Irska i Španija čini se krajnje nevjerojatnom. Da, to bi moglo izvršiti pritisak na veće igrače da zauzmu stav, ali Evropa ne govori jednim glasom i malo je vjerojatno da će to učiniti u skorije vrijeme.
