Početna Najnovije Novosti Društvo

Šta tačno donosi nalog Kristijana Šmita

Kristijan Šmit, visoki predstavnika koga Republika Srpska ne priznaje, danas je donio Nalog o obustavljanju primjene Zakona o nepokretnoj imovini koja se koristi za funkcionisanje javne vlasti Republike Srpske.

Nalog čije donošenje su odbacili zvaničnici Srpske, a podržali funkcioneri političkog Sarajeva kaže sljedeće.

Koristeći se ovlaštenjima koja su mi data članom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja pomenutog Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II. 1. (d) gore navedenog Sporazuma, prema kojem visoki predstavnik “pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u vezi sa civilnom implementacijom”;

Pozivajući se na stav XI. 2. Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obavezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim”, u vezi sa određenim pitanjima, uključujući (u skladu sa tačkom (c) ovog stava) i “mjere u svrhu osiguranja implementacije Mirovnog sporazuma na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;

Pozivajući se na stav 4 Rezolucije 1174 (1998) Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda od 15. juna 1998. godine, prema kojem Vijeće sigurnosti, u skladu s poglavljem VII Povelje Ujedinjenih naroda “…ponavlja da je visoki predstavnik konačni autoritet za tumačenje Aneksa 10 o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora i da u slučaju spora može davati svoja tumačenja i preporuke, te donositi obavezujuće odluke, kako god ocijeni da je neophodno, o pitanjima koja je obrazložilo Vijeće za implementaciju mira u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine”;

Podsjećajući takođe da je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda više puta potvrdilo, putem svojih rezolucija usvojenih u skladu s poglavljem VII Povelje Ujedinjenih naroda, da uloga visokog predstavnika kao konačnog autoriteta u zemlji u pogledu implementacije Aneksa 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir obuhvata “ovlast da donese obavezujuće odluke, kada procijeni da je to neophodno, o određenim pitanjima, kako je to obrazložilo Vijeće za implementaciju mira u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine”;

Prisjećajući se da je Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira, svojom Deklaracijom donesenom 24. septembra 2004. godine na nivou političkih direktora, zahtijevao iznalaženje trajnog rješenja u vezi s pitanjem državne imovine;

Prisjećajući se takođe da je Odlukom Vijeća ministara Bosne i Hercegovine u decembru 2004. godine uspostavljena “Komisija za državnu imovinu, utvrđivanje i raspodjelu državne imovine, određivanje prava i obaveza Bosne i Hercegovine, entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine u upravljanju državnom imovinom” (u daljem tekstu: Komisija), u čijem su se sastavu nalazili stručnjaci predstavnici iz oba entiteta Bosne i Hercegovine, Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine i institucija Bosne i Hercegovine, (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 10/05, 18/05, 69/05 i 70/05);

Ponovo potvrđujući da je visoki predstavnik, s ciljem da interese Bosne i Hercegovine i administrativnih jedinica u njenom sastavu zaštiti od moguće štete koju predstavljaju daljnja raspolaganja državnom imovinom prije donošenja odgovarajućeg zakonodavstva, donio zakone na nivou države i entiteta kojima se privremeno zabranjuje raspolaganje državnom imovinom, to jest Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine” br. 18/05, 29/06, 85/06, 41/07, 74/07, 99/07 i 58/08), Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine” br. 20/05, 17/06, 62/06, 40/07, 70/07, 94/07 i 41/08) i Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 32/05, 32/06, 100/06, 44/07, 86/07, 113/07 i 64/08) (u daljem tekstu pod zajedničkim nazivom: Zabrana raspolaganja državnom imovinom);

Prisjećajući se da je 27. februara 2008. godine Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira definirao “prihvatljivo i održivo rješenje pitanja raspodjele imovine između državnog i drugih nivoa vlasti” kao prvi od pet ciljeva koje vlasti Bosne i Hercegovine trebaju realizirati prije tranzicije Ureda visokog predstavnika, te je zahtijevao od “visokog predstavnika da preduzme sve neophodne mjere kako bi osigurao ispunjenje navedenih ciljeva”;

Uzimajući u obzir Odluku visokog predstavnika o izmjenama i dopunama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine od 12. aprila 2022. godine, prema kojoj: “Bez obzira na odredbe bilo kojeg drugog zakona ili propisa, državnom imovinom može raspolagati isključivo Bosna i Hercegovina, kao njen titular, u skladu s odredbama ovog zakona”, i prema kojoj: “Privremena zabrana raspolaganja državnom imovinom u skladu s ovim zakonom ostaje na snazi do stupanja na snagu zakona na državnom nivou kojim se uređuju prava vlasništva i upravljanja državnom imovinom, a koji je usvojila Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, odnosno sve dok visoki predstavnik drukčije ne odluči”;

Podsjećajući da je svojim u konačnim i obavezujućim odlukama (Odluke Ustavnog suda BiH u predmetima br. U 1/11 od 13. jula 2012. godine; br. U 8/19 od 6. februara 2020. godine, br. U 9/19 od 6. februara 2020. godine i br. U 4/21 od 27. septembra 2021. godine) Ustavni sud Bosne i Hercegovine, između ostalog, utvrdio da je Bosna i Hercegovina titular državne imovine i da kao njen titular Bosna i Hercegovina ima isključivo pravo da uređuje pitanja državne imovine;

Podsjećajući  na dopis visokog predstavnika upućen Zajedničkom kolegijumu Parlamentarne skupštine BiH od 3. decembra 2021. godine, u kojem je pozvao Parlament da preuzme odgovornost i uspostavi ekspertnu Radnu grupu za državnu i vojnu imovinu, koja bi formulisala i razmotrila mogućnosti za postizanje prihvatljivog i održivog rješenja ovih pitanja;

Konstatirajući da je u svom komunikeu od 8. decembra 2021. Upravni odbor Vijeća za provedbu mira ponovio svoju punu podršku i opredijeljenost za blisku saradnju sa visokim predstavnikom u vršenju njegovog značajnog mandata kao i za njegove izvršne ovlasti, te pozdravio njegov angažman sa političkim liderima BiH u ispunjavanju Agende 5+2, uključujući i formiranje Radne grupe za državnu i vojnu imovinu;

S obzirom da je Narodna skupština Republike Srpske 10. februara 2022. godine usvojila Zakon o nepokretnoj imovini koja se koristi za funkcionisanje javne vlasti (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 29/22) te da obim “nepokretne imovine”, kako je utvrđen navedenim zakonom, ne izuzima izričito državnu imovinu, nego istovremeno uključuje i državnu imovinu;

Konstatirajući takođe da proglašavanjem takve imovine vlasništvom Zakon o nepokretnoj imovini koja se koristi za funkcionisanje javne vlasti zanemaruje niz konačnih i obavezujućih odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine;

Smatrajući dalje da primjena Zakona o nepokretnoj imovini koja se koristi za funkcionisanje javne vlasti onemogućava postizanje prihvatljivog i održivog rješenja pitanja državne imovine;

Konstatirajući da je najavljeno podnošenje najmanje jednog zahtjeva za ocjenu ustavnosti Zakona o nepokretnoj imovini koja se koristi za funkcionisanje javne vlasti (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 29/22) pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine;

Imajući u vidu da Ustavni sud Bosne i Hercegovine, između ostalog, treba utvrditi da li je Ustavni sud nadležan za odlučivanje u predmetnoj materiji, te ako jeste nadležan, da li je Zakon o nepokretnoj imovini koja se koristi za funkcionisanje javne vlasti (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 29/22) u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine;

Uzimajući u obzir to da je, sve dok Ustavni sud ne donese konačnu odluku u predmetu koji se tiče osporavanog zakona, za očuvanje vlasničkih interesa države Bosne i Hercegovine potrebna obustava primjene pravnih akata po kojima se mogu uspostaviti nova prava vlasništva na državnoj imovini, kojima se dovodi u pitanje država Bosna i Hercegovina kao titular državne imovine, kao i isključiva nadležnost države Bosne i Hercegovine i Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za uređivanje pitanja državne imovine;

Uzevši u obzir, konstatirajući, te imajući na umu sve prethodno spomenuto, visoki predstavnik ovim donosi sljedeći nalog:

NALOG

o obustavljanju primjene Zakona o nepokretnoj imovini  koja se koristi za funkcionisanje javne vlasti

Član 1.

Primjena Zakona o nepokretnoj imovini koja se koristi za funkcionisanje javne vlasti (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 29/22) ovim se putem obustavlja do stupanja na snagu konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o navedenom zakonu.

Član 2.

Ovaj Nalog donosi se na osnovu međunarodnog mandata visokog predstavnika i ne donosi se supstituiranjem bilo kojeg domaćeg organa vlasti. Nalog će imati prvenstvo u odnosu na bilo koje nekonzistentne odredbe bilo kog zakona, propisa ili akta, bilo postojećeg, bilo budućeg. Ovaj nalog izravno se primjenjuje i nije potrebna nijedna dodatna radnja radi osiguranja njegovog pravnog dejstva.

Član 3.

Ovaj Nalog stupa na snagu odmah i objavljuje se na službenim internetskim stranicama Ureda visokog predstavnika.

Ovaj Nalog objavljuje se odmah u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.

Sarajevo, 12. april 2022.

Christian Schmidt
visoki predstavnik

Podijeli