Islam je vjera većine nas, ali ne svih. Čak i Bošnjaci nisu svi vjernici i mi nikoga ne planiramo utjerivati u vjeru. Nipošto ne smije biti radikalizma, to je možda naopasnija stvar za nas. Naši intelektualci moraju biti aktivniji, ne smiju vjeru ostaviti osrednje obrazovanim ljudima i običnom narodu.
To je poručio lider SDA i kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, Bakir Izetbegović, na druženju sa mladim kandidatima, članovima i aktivistima SDA, te predstavnicima udruženja i organizacija koje okupljaju mlade.
Izetbegović je govorio o vjeri, državi, kulturi, politici, prošlosti…
– Nekad smo bili jedan narod, to treba afirmisati. Bosanski Srbi, Hrvati, Bošnjaci, mi smo bili jedan narod. Mi smo genetski, faktički još uvijek, bez obzira na sukobe, na pokolje, na belaje koje smo prošli, mi smo jedan narod. Mnogi će se ljutiti kada to kažem, mnogi će odmahivati rukom, ali to je tako. I uvijek se na istini treba insistirati. To treba afirmisati, naravno bez nametanja – rekao je, između ostalog, Izetbegović.
Govoreći o tome kakvu literaturu čita, Izetbegović je pomenuo uglavnom domaće književnike, ali i jednog ruskog. I među njih smjestio Aliju.
– To su „Znakovi pored puta“ i slična knjiga mog pokojnog Alije „Bijeg u slobodu“. I tu su znakovi pored puta, neki biljezi koje ti mudri ljudi ostavljaju za sobom. To je „Tvrđana“ od Meše, sve što je pisao Abdulah Sidran, Dostojevski… – povjerio se lider SDA.
Kako se može vidjeti iz videa koga je objavila SDA, Izetbegović je mnogo govorio o svom ocu, prvo o periodu kada je Alija prije rata bio u zatvori, a potom i o ratnom periodu.
– Bilo je jako teško. Majka je ostala u svom stanu sa svojom penzijom, tako da sam se ja brinuo o svojoj porodici, supruga i dijete. Sabija je studirala tada. Hvala bogu da sam imao posao, da nisam imao posao, vjerovatno ga ne bi ni dobio u onome vremenu. Bile su to male plaće. A, onda sam se potrudio u toj firmi gdje sam radio da budem nezamjenjiv. Dakle, potpuno sam savladao posao i već sa 27 godina sam bio glavni inženjer na velikom hotelu „Zenit“ u Neumi – rekao je Izetbegović.
Za sebe kaže da je „po prirodi oprezan čovjek“ koji se ne zalijeće, ali da je jednim potezom „sam sebe iznenadio“.
– Ali sam sam sebe iznenadio koliko sam bio spreman rizikovati za oca i koliko sam bio spreman poginuti za Sarajevo. Kada je Sarajevo bilo razarano, bila je ideja da se izmjesti moj otac, Generalštab i svi ostali iz Sarajeva jer ne mogu da komuniciraju. Da se ode u Zenicu. Skoro su ga bili nagovorili na to. Ja sam tada bio odlučio da ostanemo – rekao je Izetbegović, a potom je prekinuo jer su mu se u očima pojavile suze, a knedla u grlu.
Naravno, sve to je bilo popraćeno aplauzom oduševljene stranačke omladine.
