Sociolog Vedran Francuz: Opozicija je ušla u ,,crvenu zonu”, pobjeda u Prijedoru bi dala dodatan elan za promjene

Za portal Insader.in o aktuelnim političkim temama danas je govorio sociolog Vedran Francuz.

INSAJDER: Kakav je vaš stav o pitanju kandidata za pojedinačne funkcije?

Vidite, stava sam da je opozicija već na određeni način ušla u “crvenu zonu” u smislu da kandidati nisu definisani i promovisani. Zašto? Pa upravo zato što u svim tradicionalnim demokratijama ključne političke opcije građanima predstavljaju kandidate za najbitnije pozicije najmanje godinu dana prije izbora. To se radi da bi se s jedne strane dalo kandidatu dovoljno vremena da predstavi sebe i svoj program, kreira jednu personalizovanu kampanju, a s druge strane tako se daje dignitet i biračima da imaju dovoljno vremena da razmisle o svim prednostima i manama tog kandidata posmatrajući ga u dužem periodu. Završna izborna kampanja je tada samo finale jednog procesa. Ovdje je to dodatno potrebno jer se time smanjuje mogućnost da vlast na sebi svojstven način “napravi” još nekoliko lažnih opozicionih kandidata. Kada govorimo o pitanju koje ličnosti treba da se kandiduju, ja kao nezavisan čovjek mogu biti direktan. Kandidati za Predsjednika RS i člana Predsjedništva BiH iz RS trebaju biti oni koji mogu da animiraju birače da glasaju, da se na određeni način “mobilišu” u protestu protiv postojećeg stanja u društvu. Kandidate ne smijemo birati po ključu stranačke forme, niti stranačkih kuloarskih igara, nego po tome da je riječ o neukaljanim političkim licima, koji imaju iskustvo pobjeda nad vladajućim, koji imaju znanje i resurs da organizuju i vode kampanju, da organizuju posmatrače na dan izbora, i zašto da se ne kaže, koji mogu da obezbijede dovoljno novca za sve ovo što sam nabrojao. Da li nezadovoljnim građanima treba kandidat koji ima formalnu titulu u partiji, ili lijep imidž, ali koji zbog drugih slabosti može lako da izgubi izbore. Jas am mišljenja da narodu koji želi promjenu treba “fajter” koji će bitku da dobije. Mislim da je odgovor jednostavan. Kada govorimo o vladajućim partijama mislim da će konačnu strategiju diktirati djelovanje opozicije.

INSAJDER: Šta je po vama ključna karta koju opozicija ne koristi na adekvatan način?

Pripremiti okvir za pobjedu u ovom slučaju znači dati narodu mogućnost da glasa protiv postojeće vlasti koja je odgovorna za mnoge ključne aspekte života koji su većini građana izuzetno teški i nepodnošljivi. Recept Banjaluke i Bijeljine jasno pokazuje koji je to okvir: mlada, nepotrošena politička lica koja govore o problemima ljudi, a ne (za običnog čovjeka) o apstraktnim stvarima, te jedan kandidat protiv vlasti. Djeluje strahovito jednostavno- zato što jeste! Opozicija ima nikad lakši zadatak. Opozicija ovaj put nema potrebe da ubjeđuje građane da je ovoj vlasti vrijeme da ide, oni samo treba da ponude po jednog kandidata na oba nivoa protiv vlasti i to je dovoljno. Takođe, ukoliko poslaničke liste budu pratile ovaj model siguran sam da će i tu da dođe do promjene. Ljudima je najbitnije da su sigurni da onaj za koga glasaju neće ulaziti u “kombinacije” sa postojećom vlasti. E sad, zašto opozicija odugovlači i , barem se tako čini, bespotrebno ulazi u unutrašnje borbe, dugotrajno i jalovo sastančenje…odgovor na to pitanje je istovremeno odgovor i na pitanje zašto Milorad Dodik vlada već gotovo 16 godina. Ukoliko isti akteri u opoziciji nastave sa istom kalkulnatskom igrom koju su već odigrali u nekoliko izbornih ciklusa, plašim se da ne postignu naizgled nemoguću stvar i onemoguće da nezadovoljni građani dobiju jednu jasnu opciju za koju mogu glasati. Volio bih da nisam u pravu, ali racionalnog objašnjenja zašto opozicija 10 mjeseci prije glasanja nema kandidate, nema dogovor o principima učešća u budućoj vladi, nema osnovni programski dokument buduće vlade, jednostavno nema. O vladi u sjenci tzv. alternativna vlada i da ne govorimo. Poučeni mahinacijama na posljednjih nekoliko izbora za očekivati je bilo da opozicione stranke već uveliko formiraju mreže posmatrača širom RS, jer naći 5-6 hiljada hrabrih, spremnih i obučenih ljudi nije nimalo jednostavno ni lako, međutim toga nema. Ono što je dominiralo u prethodnom periodu jesu salonski sastanci na nivou jedan sastanak u 30-40 dana i jedna opšta bezidejnost. Mediji bliski vlastima su produkovali više medijskih natpisa o sukobima unutar opozicije, nego sto se sve opozicione stranke zajedno produkovale stranackih aktivnosti. Ovo su nažalost činjenice.

INSAJDER: Možemo li reći da je ista odgovornost svih u opoziciji?

Naravno da ne. Ključno pitanje je može li  opozicija u ovom dosadašnjem formatu biti alternativa ukoliko građani nemaju povjerenje u političare koji nekoliko decenija zauzimaju ključne uloge u redovima opozicije. S druge strane evidentno je i postojanje pojedinaca u vrhu opozicione političke elite koji su stekli određeni kapital u određenom političkom il poslovnom odnosu s nosiocima vlasti. Građani apeluju na čiste ljude i neće praviti kompromise kao što nisu ni prethodnih izbora. Izuzmemo li aktivizam grupe Gradonačelnika i Načelnika kao što su Draško Stanivuković,  Milan i Đorđe Miličević, u kontinuitetu dobar rad Ljubiše Petrovića, kao i ostalih mladih načelnika u Posavini opozicija je jako slabo vidljiva. Svakako ovdje moramo spomenuti aktivizam Nebojše Vukanovića koji svojom energijom pokreće mnoge procese. Ostatak opozicije u očima većine građane ostavlja utisak da više je sklon salonskoj politic ii saopštenjima za koje je dovoljan jedan lektor i jedan laptop.

INSAJDER: Smatrate li da opoziciji u Srpskoj nedostaju samo čisti ljudi kao nosioci promjena?

Pazite. Moralne, etične ličnosti s autoritetom koje se zalažu za civilizcijeske vrijednosti su preduslov. Ono što u ovom trenutku kod jednog dijela javnosti dominira jeste profil političara. No, svakako to nije dovoljno kod većine ozbljinih birača. Ključne su politike. Opozicija se nije jasno nametnula kako s imenima stručnjaka koji bi vodili ključna ministartsva, agencije, preduzeća tako ni s politikama koje bi se razlikovale od dosadašnje vlasti. Ukoliko griješim, napravite istraživanje među građanjima na nekim ključnim pitanjima i uočićete da građani ne vide mnogo drugačije odgovore. Oko nekih važnih tema imate identične stavove svih srpskih partija u RS kao što su Dejton, NATO, EU, odnos s Srbijom, Kosovo, Rusija itd. Često čujemo kritike na temu korupcije, kriminala i ekonomske politike ali jedan dio javnosti koji nije zadovoljan s postojećom vlašću nije uvjeren kako bi to opozicija radila drugačije. Recept kampanje iz Banja Luke koju je neprestano dvije godine vodio Draško Stanivuković ili kontinuitet rada načelnika Milana Miličevića i Đorđa Miličevića s promovisanjem jasnih politika za lokalnu zajednicu nije opozicija preuzela ni prepisala na nivou cijele RS.

INSAJDER: Izbori u Prijedoru – Zbog čega nema učešća stranačkih lidera u kampanji, prepuštaju li kormilo stranaka ili čekaju povoljan trenutak?

Mišljenja sam da treba da idu ljudi koji mogu najvise doprinijeti, a to upravo jesu Draško, Nebojša, Ljubiša, Jelena, Radislav pa i drugi opozicioni načelnici  i ne vidim ništa loše u tome što se ne potenciraju stranačka rukovodstva jer činjenica je da vođe partija ne ulijevaju povjerenje. Zasigurno je da bi političke partije u opoziciji imale potpuno drugačiji rejting da se na njihovom čelu nalaze političari koji ulijevaju veće povjerenje i imaju pozitivniji rejting u javnosti. Ipak teško je povjerovati da će i jedan vođa političke partije prepustiti kormilo nekome drugome, jer nažalost rijetki su političari koji se zbog šireg interesa odriču svog interesa ili uske grupe pojedinaca kojoj pripadaju.Zbog ovog i možemo reći da mi u opoziciji imamo vođe na čelu partija i popularne lidere iza njih, što je paradoks, zar ne?! Zato bi na kraju odgovora konstatovao da je liderstvo nešto drugo i da pravi nosioci politike promjena su na neki način delegitimisani jer nisu u samom vrhu rukovodstva svojih partija. Pravi lideri su pobjednici kao što su mladi načelnici u Banja Luci, Bijeljini, Šamcu, Modriči, Brodu, kao i Tesliću. Lideri moraju imati rezultate i popularnost, te nije dovoljno da budu samo na čelu partija.

INSAJDER: Posjeta Milorada Dodika Rusiji, mit ili činjenice?

Dodik jeste bio u Rusiji, vjerujem da se i sastao s Putinom, jer nije realno da tako nešto izmisli. Ne zbog našeg naroda, narod je nažalost navikao na laži koje dolaze od strane političara iz vlasti, već zbog predsjednika Putina- to mislim da se ne bi usudio. Ipak, evidentno je da Dodik nije ni primljen, ni dočekan, ni najavljen, ni odjavljen kao državnik, već kao dio nekog “sivog” političkog miljea. Ako se zna da je on formalno član Predsjedništva BiH, a suštinski politički šef kompletne vlasti u RS, onda je to veoma loša poruka, ne samo za njega, nego i za nas koje on predstavlja. Dodik je svojim političkim vratolomijama i nedosljednostima pretvorio sebe u žeton na spoljnopolitičkoj tabli, a dostojanstvo naroda i Republike koju bi trebalo da predstavlja je zbog njegovog takvog ličnog statusa potpuno zanemareno i na Zapadu i na Istoku.

INSAJDER: Kakav će biti uticaj izbora u Prijedoru na izbore iduće godine? (U slučaju da pobijedi opozicija ili vlast)

Talas promjena u Srpskoj postoji i ja ga ne bih vezao ni za jednu posebnu lokalnu zajednicu. Svakako da bi pobjeda u Prijedoru dala dodatan elan opoziciji, ali ne treba zaboraviti da vlast ulaže kompletan resurs u jednu sredinu u pokušaju da ublaži negativne javne trendove za sebe i moguće je da ostvari rezultat. Ipak, ja ne vjeurujem da rezultat u Prijedoru, kakav god bio može da utiče na opšti trend. Pogotovo ako se zna da na lokalnom nivou građani često odlučuju vodeći se razlozima i motivima koji nisu isti kao i oni na republičkom nivou.

 

 

Podijeli