U smrtonosnoj eksploziji u bolnici Ahli Arab u Gazi uveče 17. oktobra stradali su mnogi Palestinci koji su se tu sklonili od izraelskih vazdušnih udara.
Uprkos snažnom dokazu da je za njihovu smrt odgovorno neuspješno lansiranje palestinske rakete pune goriva, arapske zemlje su požurile da osude Izrael.
Hezbolah, teško naoružana libanska milicija, bliži se direktnom ratu sa Izraelom, dok mostovi koje je zemlja mukotrpno gradila sa svojim arapskim susjedima leže u ruševinama. Koliko su krhke sile koje pokušavaju da stvari drže na okupu, piše u analizi sukoba na Bliskom istoku Ekonomist.
Oko 15 sati nakon eksplozije u Izrael je sletio američki predsjednik Džo Bajden – “starac sa teretom svijeta na svojim ramenima” čija je diplomatija, navodi list, geopolitički trenutak. Sem iskazivanja podrške Izraelu ona je svela u fokus koliko je ova kriza važna i za Bliski istok i za Ameriku.
SAD su proteklih pola vijeka bile jedina zemlja voljna i sposobna da zavede bilo kakav red u regionu. Bez obzira na mnoge neuspjehe američke politike u području, uključujući Irak i Siriju, Bajden i njegov državni sekretar Entoni Blinken su još jednom preuzeli taj teret.
Dvije opasnosti
Neposredna opasnost je na tom drugom frontu na sjeveru Izraela.
Broj poginulih u Ahli Arabu znači da Hezbolaha i njegovi iranski sponzori rizikuju da izgube obraz ako ne uspiju da osvete izgubljene palestinske živote. Hezbolah će sada takođe imati podršku arapskog svijeta ako napadne. Ako Izrael zaključi da je rat neizbježan, možda će prvi da udari. Amerika je zadužila dva nosača aviona da odvraćaju Hezbolah i Iran od otvaranja drugog fronta. Ako budu prkosili tome, treba ih iskoristiti za demonstraciju sile, navodi list.
Druga opasnost, piše Ekonomist, je unazađivanje arapsko-izraelskih odnosa za decenije. U jeku izraelskog bombardovanja bez presedana, Arapi pamte prethodne ratove u kojima je Izrael gađao škole i bolnice. Izrael je nametnuo potpunu opsadu Gaze, njegov predsjednik je rekao da svi stanovnici enklave dijele odgovornost. Uprkos ekscesima Izraela, arapski lideri su mogli da pozovu na smirenost i nezavisnu istragu eksplozije u bolnici.
Ono što izgleda kao masovno ubistvo Palestinaca od strane Palestinaca trebalo je da udvostruči njihove napore da zaštite civile u Gazi i podstaknu ih da naprave regionalni plan za bolju palestinsku budućnost. Umjesto toga, eksplozija je produbila mržnju i nezadovoljstvo.
“Pobjeda za Iran, Rusiju i Kinu”
Riječima koje se ne mogu lako vratiti, arapski partneri Izraela su okrivili jevrejsku državu. Jordan je odmah otkazao samit između Bajdena i arapskih lidera koji je bio najbolja nada za regionalnu diplomatiju. Egipat je više nego ikada riješen da drži izbjeglice van Sinaja, djelimično iz straha da će se to vidjeti kao podrška Izraelu u njegovom planu da trajno isprazni Gazu, kako se brinu Palestinci.
Ovo je, navodi Ekonomist, žalosni neuspjeh rukovodstva, sa dubokim regionalnim i globalnim implikacijama. Većina arapskih vlada prezire Hamas i Iran. Zemlje poput Ujedinjenih Arapskih Emirata i Saudijske Arabije trebaju stabilnost i imaju koristi od dobrih odnosa sa Izraelom. Ali, toliko su oprezni u testiranju bijesa svojih građana sa istinom o porijeklu rakete da su izabrali da sabotiraju dugoročne interese svojih ljudi.
Za Iran ovo izgleda kao pobjeda. Godinama je imao strategiju finansiranja, naoružavanja i obuke posredničkih snaga poput Hamasa i Hezbolaha. Računa da nasilje i haos slabe Izrael i diskredituju arapske vlade. Ako prizor Amerike koja se bori protiv Hezbolaha sa Izraelom dovede do prekida Bajdenovih odnosa sa arapskim svijetom, razdragani Iran će izgraditi temelje za sopstvenu regionalnu dominaciju, navodi Ekonomist.
Pobjednici su i Rusija i Kina. Na globalnom jugu postoji percepcija da je ova složena priča zapravo jednostavna, o potlačenim Palestincima i izraelskim kolonizatorima. Kina i Rusija će iskoristiti ovu karikaturu da tvrde da Amerika otkriva svoj pravi prezir prema tamnoputim ljudima iz Gaze i licemjerstvo u vezi ljudskih prava i ratnih zločina – baš kao što tvrde da je to uradila navodnim izazivanjem rata u Ukrajini.
Šta Bajden može da uradi?
Njegova analiza mora početi sa potrebom za mir između Palestinaca i Izraelaca i priznanjem da ga ne može biti dokle god Hamas upravlja Gazom – ne nakon što je pokazao da mržnju prema Jevrejima stavlja ispred svih drugih ciljeva. Gaza Siti je isprepleten podzemnim tunelima. Uništavanje Hamasove sposobnosti da vodi rat stoga zahtijeva kopnenu ofanzivu.
Uprkos snažnom dokazu da je za njihovu smrt odgovorno neuspješno lansiranje palestinske rakete pune goriva, arapske zemlje su požurile da osude Izrael.
Hezbolah, teško naoružana libanska milicija, bliži se direktnom ratu sa Izraelom, dok mostovi koje je zemlja mukotrpno gradila sa svojim arapskim susjedima leže u ruševinama. Koliko su krhke sile koje pokušavaju da stvari drže na okupu, piše u analizi sukoba na Bliskom istoku Ekonomist.
Sistem odbrane dejstvuje tokom noći u IzraeluFOTO: MOHAMMED SABER/EPA
Oko 15 sati nakon eksplozije u Izrael je sletio američki predsjednik Džo Bajden – “starac sa teretom svijeta na svojim ramenima” čija je diplomatija, navodi list, geopolitički trenutak. Sem iskazivanja podrške Izraelu ona je svela u fokus koliko je ova kriza važna i za Bliski istok i za Ameriku.
SAD su proteklih pola vijeka bile jedina zemlja voljna i sposobna da zavede bilo kakav red u regionu. Bez obzira na mnoge neuspjehe američke politike u području, uključujući Irak i Siriju, Bajden i njegov državni sekretar Entoni Blinken su još jednom preuzeli taj teret.
Smrt i bolest vise nad Gazom, otrov se širi arapskim svijetom, navodi Ekonomist, dodajući da “neće dugo”.
Kako osigurati bezbjednost u post-Hamasovoj Gazi?
Izrael ne može da trajno okupira enklavu. Ta ideja je s pravom napuštena 2005. Potrebna je, stoga, međunarodna posvećenost. S obzirom da nije jasno ko bi se tome pridružio, Bajden bi trebao sada da počne da gradi koaliciju. Što više Izrael pokazuje arapskom svijetu da je ozbiljan u vezi zaštite civila i planiranja za dan poslije, vjerovatnije je da će arapski lideri odigrati svoju ulogu.
To je težak zadatak. Mnogo toga može i hoće da krene naopako. Ukorijenjeni anticionizam običnih Arapa izjedaće spremnost njihovih lidera da pomognu. Ali, alternativa je propadanje koje hrani lešinarske države poput Irana i Rusije. Bajden je jedini lider koji može da ponovo sastavi stvari. Ako ne uspije i bezbjednost Bliskog istoka se sruši, to će biti katastrofa i za Ameriku, zaključio je Ekonomist, piše Blic.
