Početna Najnovije Novosti Društvo

Sisanje srpstva Borisa Malagurskog

Svjedoci smo da se nacionalne teme, stradanja i lične tragedije od strane političara često koriste za lično bogaćenje, nabijanje tenzija čiji cilj je ostvarivanje političke koristi i skrivanje kriminala. Kako smo od kraja rata svjedoci da je ova rabota isplativa, u ove nečasne radnje bacili su se mnogi, pa su sebe proglasili kojekakvim umjetnicima i počeli da krčme po Republici Srpskoj, Srbiji i Crnoj Gori. Doduše, u ovoj posljednjoj od trenutka kad su počele litije.

Da pamet, razboritost i poštenje, ne samo da se ne primaju u narodu, nego i ne donose pare, shvatili su mnogi već poodavno. Takvo saznanje kombinovano sa moralom na nivou noćnih dama, dovelo nas je u situaciju da o našim tragedijama pišu polupismeni, da filmove snimaju amateri, a istoriju i nacionalne teme nam opjevajaju najprizemniji i najprimitivniji.

Tako nam se Božić pretvorio u Bajinu pjesmu, srbovanje u Vulinovo pušikarenje o ujedinjenju, patriotizam u Šešeljevu ideologiju, dok nam se za predstavnike normalnog, zdravog i razumnog predstavljaju udbaške jajare i vječite podguzne muve, isprdci nevladinog sektora Nenad Čanak, Teofil Pančić, Balša Božović i bivši pripadnik Vojske Republike Srpske Dragan Bursać.

Posljednji, a svakako jedan od mnogih, koji se nakačio i ne pušta ovu sisu je Boris Malagurski koji kao Jehovin svjedok ide od vrata do vrata, samo što ne traži da neko primi Hrista u svoj dom, nego da samozvanom hristu srpstva (njemu) daju svoju dušu, posljednji dinar, da bi on snimio nekakav jeftin film. On bi, naravno, od viška para dobro živio. A za promociju bi mu morali dati još, obezbjediti i hotel i vozilo, jer višak ne želi da troši.

Kusturica se namlatio para, i sam je sisao državu, ali bar je u svijetu ostvario zapažene rezultate. I kao reditelj, a sada i kao graditelj, biznismen. S druge strane, Malagurski se nameće kao vjerovatno najjeftiniji manipulator iz tog kulturnog „miljea“ koji je došao među Srbe.

Vješto koristi moć društvenih mreža i ranije stečenu slavu, doduše nezasluženu, kako bi reketirao i ucjenjivao gradove u Republici Srpskoj da mu daju pare za njegov novi film „Republika Srpska: borba za slobodu“.

Kao da već toliko toga nije ispričano, kao da toliko toga nije snimljeno i na kraju krajeva kao da Srbi ne znaju šta je Republika Srpska, pa će nas, eto, Malagurski prosvjetliti. Naša borba bez njega ne bi imala smisla, a Malagurski će nas lansirati u orbitu i sva međunarodna zajednica će početi da nas gleda drugačije. Čuj, molim te!

Lijepo je da Malagurski ima želju da ispriča jednu priču, ali on to radi na najprizemniji način, tako što na društvenim mrežama proziva svaku opštinu i grad u Srpskoj, koja mu ne da pare, a (grado)načelnika i samo opštinu indirektno optužuje za najveću izdaju ako njegovog zahtjevu ne udovolje. Pazi drskosti! Pa on je i Stanivukovića podržavao, jer je imao koristi od njega, a sada će podržati i Dodika samo ako mu on da i 10 KM više za najnovije „ostvarenje“.

Njegov film „Crna Gora: Podjeljena zemlja“ je samo puko nabrajanje istorijskih činjenica, koju su nam sveštenstvo i monaštvo, narod i učeni ljudi Crne Gore BESPLATNO ispričali tokom litija. Ovaj skorojević je u tom filmu svega tri ili četiri minute dao mitropolitu Amfilohiju, a njegov lik i djelo je iskoristio za promociju ovog poluistorijskog biltena. Ali je zato od Vlade i nekih ljudi bliskim Crkvi uzeo finu paru za promociju filma.

Malagurski, sada očigledno nesvjestan onog dijela iz naslova o Srpskoj, a koji kaže „borba za slobodu“, pokušava da reketira po našoj Republici. Kao da nam nije dosta naših kvazipatriota, pa nam treba još jedan srpsko-američki moralista da nam kaže kako smo mi to nastali i koliko je velika ova Republika Srpska.

Lokalne zajednice u Srpskoj trebale bi striktno da odbiju saradnju sa Malagurskim, jer će prostor dobiti samo oni koji plate. Istina će biti onakva koliko hiljada ili čak miliona Malagurski dobije. Film će pogledati samo Srbi, bez obzira što će naracija biti na engleskom jeziku, a niko, baš niko neće od njega imati nikakve koristi. Sem Malagurskog. I to je sva poenta.

Ako nekoga zanima borba za slobodu, može da pogleda dokumentarac „Tri boje otadžbine“ ili „Koridor“. A Republika Srpska, pa i Srbija, trebaju definitivno da razmišljaju da pokrenu ozbiljnije projekte ekranizacije ove svete borbe za slobodu. Da nam kojekakve jajare ne bi pisale istoriju.

Podijeli