Najčešći govorno-jezički problemi kod djece su prvenstveno oni koje sredina primjećuje, kao što su nepravilan izgovor glasova maternjeg jezika, mucanje, zakašnjelo progovaranje.
Nataša Stjepanović, predsjednica Udruženja logopeda RS, kaže da je jezik najsloženija čovjekova funkcija, te da iz toga proizlazi da je polje kojim se logopedija bavi široko i kompleksno.
“Roditeljima savjetujemo kad posumnjaju da sa govorom djece nešto nije kako treba, da se obrate logopedima kako bi na vrijeme dijagnostifikovali moguće odstupanje, jer se pravovremenim javljanjem može povećati uspješnost prevazilaženja odstupanja”, rekla je Stjepanovićeva.
Ona kaže da su roditelji ti preko kojih djeca usvajaju jezik, te da prevencijom savjetuju da komuniciraju s djecom i provode više vremena s njima.
“Savjetujemo im da govore pravilno, da izbjegavaju tepanje, da djeca što manje budu izložena raznim vrstama ekranizacije (TV, telefoni, tableti), kao i stranim jezicima”, kaže Stjepanovićeva i dodaje da je izloženost djece stranim jezicima velika, te da djeca sve više progovaraju na stranom jeziku, što može dovesti do ozbiljnih odstupanja u usvajanju upotrebe maternjeg jezika.
Ističe da je najvažniji period za razvoj govora i jezika od progovaranja do polaska u školu, te da uspješnost logopedskog tretmana zavisi od više faktora, poput osobine djeteta, učestalosti sprovođenja tretmana, angažovanosti roditelja.
Dodala je da na našim prostorima postoji vjerovanje da dječaci kasnije progovaraju nego djevojčice, ali da iskustvo iz prakse to ne potvrđuje.
Mirjana Simić, logoped iz Prijedora, kaže da se danas najčešće susrećemo s artikulaciono-fonološkim poremećajima, razvojnom disfazijom, disleksijom, disgrafijom i diskakulijom u školskom periodu te mucanjem. Ističe da je bitno da se djeci obraćamo i razgovaramo s njima, te da im ni u kom slučaju ne treba tepati.
“Tako se stvara pogrešan model govora, što može biti jedan od uzroka najčešćih artikulacionih i fonoloških poremećaja u govoru”, rekla je Simićeva.
Ona kaže da su sve faze u razvoju govora od velikog značaja i savjetuje da se obrati pažnja na osnovne pokrete logomotorike kroz prve pokrete sisanja, gutanja, žvakanja, jer oni govore o motoričkom razvoju govornih organa.
“Još u tom periodu se prepoznaju prvi simptomi koji mogu doprinijeti slabijem razvoju govora i jezika. Najveća prekretnica se dešava kada dijete prohodava i progovara prvu riječ sa značenjem, to je oko navršenih godinu dana”, rekla je Simićeva.
Dodala je da se dvije riječi očekuju kad dijete ima oko dvije godine, a oko tri godine rečenica sa tri elementa, te ukoliko to izostaje značajan je alarm za roditelje da se obrate logopedu, jer je teže prevazići problem ako se kasnije zatraži pomoć.
Istakla je da djeca “traže” da se s njima provodi vrijeme i da se ne preporučuje djeci da provode više od jedan sat dnevno uz TV ekrane, do treće godine.
“Posljedice gledanja televizije najčešće su neprogovaranje, kasno progovaranje, selektivno slušanje, siromašan rječnik, kao i specifični oblici ponašanja poput pretjerane motorne aktivnosti, nedostatka zajedničke pažnje i socijalne interakcije”, istakla je Simićeva i dodala da smo danas svjedoci da mališani koriste pojmove na engleskom ili ga kombinuju sa maternjim, pa se susreću sa nerazumijevanjem okoline, trpe emotivno, što uslovljava i promjene u ponašanju.
Jedna Banjalučanka kaže da njen sin ove godine treba da krene u školu, a mnogo slova ne izgovara pravilno i tepa, te se ona kaje što ga nije ranije vodila logopedu.
“On pola slova ne izgovara kako treba, ali od odlaska kod logopeda vidi se napredak. Svaki put kad odemo dobije zadatak koji treba ispuniti do sljedećeg puta. Nadam se da ćemo ubrzo prevazići problem”, rekla je ova Banjalučanka.
