Školske torbe osnovaca u Republici Srpskoj su svake godine sve teže uprkos tome što su i pojedini predmeti digitalizovani, a kako procjenjuju naši sagovornici, torba ne bi trebalo da bude teža od 10 odsto ukupne težine djeteta.
Primjera radi, ako je dijete teško 40 kilograma, torba ne bi trebalo da bude teža od četiri kilograma, što uglavnom nije tako, te u svemu tome trpi njihova kičma.
U Osnovnoj školi “Branko Ćopić” u Prnjavoru su se dosjetili kako da svojim đacima pomognu da ne nose preteške torbe svaki dan te su sproveli aktivnost “Olakšajmo školske torbe”, koja u ovoj školi postoji od prošle godine.
“Opremili smo kabinete polovnim udžbenicima koje učenici koriste na času te je na taj način omogućeno da se đacima u školskoj torbi nalaze samo sveske i pribor, što je umnogome olakšalo školske torbe”, kazao je Dario Lajić, direktor ove obrazovne ustanove.
Smatra da su sadašnje torbe preteške jer, kako kaže, učenik drugog razreda samo iz srpskog jezika i književnosti ima četiri udžbenika.
“Uz to, naravno, tu je i sveska, udžbenici ostalih predmeta, školski pribor…”, kazao je Lajić.
Marija Krajišnik, specijalizant fizikalne medicine i rehabilitacije, ističe za “Nezavisne novine” da je preporuka struke da torba ne bude teža od 10 odsto ukupne težine djeteta.
“Dakle, ako dijete ima 40 kilograma, torba bi trebalo da bude teška do četiri kilograma. Ja imam dijete koje je sedmi razred i čija torba često ima između pet i šest kilograma, po slobodnoj procjeni. Ali s obzirom na to da su to djeca koja su u ubrzanoj fazi rasta, da se njihov kičmeni stub intenzivno razvija i da se su sve strukture osjetljive, naravno da preteške torbe, odnosno preveliko opterećenje, igra značajnu ulogu, jer povlači njihov kičmeni stub unazad”, kazala je Krajišnikova.
Prema njenim riječima, u današnjem vremenu kada se djeca manje kreću, a duže sjede, njihovi mišići su nedovoljno razvijeni.
“Težina školske torbe negativno utiče na njihovu kičmu te se stvaraju deformiteti. Pod hitno se mora nešto uraditi po tom pitanju da se težina školske torbe smanji”, kazala je Krajišnikova.
Iz Republičkog pedagoškog zavoda Srpske su rekli da nemaju zakonsku obavezu da izrađuju program vezan za određivanje, standardizaciju, težinu đačke torbe, ali su, u skladu sa težnjama da se unaprijedi rad škola i poboljša saradnja roditelja i škole, izradili smjernice za smanjenje težine đačke torbe.
“Smjernice smo prezentovali svim direktorima osnovnih škola Republike Srpske, a s istim su upoznati i svi učitelji i nastavnici zaposleni u osnovnim školama. Sadržaj smjernica koncipiran je u dva dijela, prvi koji se odnosi na preporuke vezane za školu, postupanje nastavnika i stručnih saradnika škola, i drugi koji se odnosi na preporuke za roditelje”, kazali su iz Zavoda.
Dodali su da je zadatak odjeljenskih starješina bio da na prvom roditeljskom sastanku upoznaju roditelje učenika sa smjernicama za smanjenje težine đačke torbe, te da sadržaj istih bude samo polazna osnova za definisanje dokumenta koji će se primjenjivati na nivou škole ili odjeljenja.
“Svaka škola je pravni subjekat za sebe te nosi individualnu odgovornost za način organizacije nastave. U okviru smjernica sugerisano je školama da pronađu adekvatan način kako bi se udžbenici i prateće radne sveske koje učenici ne koriste svakodnevno u radu kod kuće mogle ostaviti u školi i na taj način smanjiti težina đačkih torbi”, kazali su u ovom zavodu.
Ističu da se ovim smjernicama neće riješiti svi izazovi, ali će Republički pedagoški zavod, u saradnji sa školama, kontinuirano pratiti aktivnosti vezane za smanjenje težine đačkih torbi.
Siniša Rendić, direktor OŠ “Branko Radičević” Banjaluka, ističe da su svjesni da su đačke torbe preteške, te, kako kaže, na Savjetu roditelja uvijek apeluju da se djeci barem uzimaju sveske sa tanjim koricama, ne bi li na neki način olakšali ionako preteške torbe osnovaca.
Tatjana Vilendečić, direktorica OŠ “Vuk Stefanović Karadžić” Banjaluka, kazala je da su uglavnom učitelji ti koji govore djeci šta im je potrebno svakodnevno.
“U nižim razredima djeca nisu toliko opterećena teškim torbama, dok kod predmetne nastave djeca nose i što treba i što ne treba”, kazala je Vilendečićeva.
Apelovala je na roditelje da kontrolišu dječje torbe te da se pridržavaju rasporeda časova.
Nikolina R., majka učenika petog razreda iz Banjaluke, kazala je da kada se priča o težini školske torbe uglavnom se misli na knjige i sveske, ali ima tu još mnogo stvari koje djeci otežavaju torbu.
“Na primjer oni uvijek nose flašicu vode, kutiju sa užinom, pernicu koja je napunjena bojicama, flomasterima… Takođe nose patike za fizičko ili pribor za likovno, pa još ako je zima i imaju neku težu jaknicu i kišobran, to je njima zaista preteško”, kazala je Nikolina.
Dodaje da djeca ponekad nose i laptop u školu, što je dodatno opterećenje.
“Školska torba preteška je i za nas odrasle, a kamoli za djecu”, rekla je ova majka.
