Način glasanja
Osvrćući se na najave vlasti u Beogradu i Banjaluci da će pokrenuti veliku diplomatsku ofanzivu da bi se pokušalo spriječiti donošenje ovog dokumenta, a što, kako je saopšteno od strane predsjednika Srbije Aleksandra Vučića podrazumijeva razgovore sa predstavnicima najmanje 50 država, politikolog Despot Kovačević smatra da se radi o jednoj velikoj spoljnopolitičkoj utakmici u koju će se sigurno uključiti mnogi akteri – kako lobisti za rezoluciju, tako i oni koji će pokušati da je ospore.
Smatra da će nemili događaji u pojasu Gaze sigurno uticati na to kako će pojedine zemlje glasati, ali i da će ma kako na kraju završi ova priča ona donijeti samo nove napetosti unutar BiH. Sličan stav ima i srpski diplomata, nekadašnji ambasador pri UN Branko Branković, navodeći da je veliko pitanje kako bi mnogobrojne muslimanske zemlje glasale da nije velikog stradanja Palestinaca u pojasu Gaze.
Kada je u pitanju sam sistem usvajanja ovakvih i sličnih akata, objašnjava kako postoji mogućnost da se traži glasanje dvotrećinskom većinom, a da bi taj zahtjev prošao potrebno je da za njega digne ruke takozvana prosta većina prisutnih zemalja. U tom slučaju, velike su šanse da ova rezolucija ne dobije potrebnu podršku. Međutim, ukoliko ne bi bilo odlučeno da su dvije trećine glasova potrebne za izglasavanje, već prosta većina, teško je predvidjeti kakav bi mogao biti konačan ishod glasanja.
Praveći matematičku računicu kaže da treba očekivati da je moguće da jedan broj država ne pošalje svoje predstavnike na ovu sjednicu, jer neće htjeti da se zamjeraju nijednoj od strana.
Slagalica
Ako bi kojim slučajem ovaj akt na kraju ipak bio usvojen, mnogi spekulišu da se nakon toga mogu očekivati zahtjevi za ratnu odštetu. Međutim, pravnici, a među njima je profesor ustavnog prava Milan Blagojević, smatraju da to nije moguće, jer ovakve i slične rezolucije nisu pravno obavezujuće i nemaju snagu kakvu imaju one koje budu usvojene na sjednicama Savjeta bezbjednosti UN. Prema riječima Blagojevića, koji je nedavno analizirao sve potencijalne scenarije – iz ovakvih i sličnih dokumenata ne proizlazi obaveza za državu da donosi bilo kakav svoj zakon niti da mijenja sopstveni ustav. Kako je istakao, na osnovu rezolucija ne može se dosuđivati nikakva odšteta. Kategoričan je da nijedan sud nema pravo da presudom dosudi naknadu štete pozivajući se na neku rezoluciju. Ako bi to i učinio, ona bi, prema riječima Blagojevića, po žalbi morala biti ukinuta. Na kraju je i upozorio na to da iako eventualna rezolucija neće imati finansijske posljedice po Srbiju i Srpsku, ona će s obzirom na sam sadržaj imati veliku političku, moralnu pa i psihološku težinu.
Analizirajući kako je i zbog čega ponovo aktuelizovana priča u vezi sa Srebrenicom, trideset godina poslije ovog strašnog zločina, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu Čedomir Antić kaže da je zapadna priča o demokratiji samo floskula, odnosno čarobna riječ koju pojedine zemlje koriste, a pogotovo SAD, kada žele da potčine, istrijebe, obesprave ili progone nekoga, a da za to ne budu odgovorne.
Smatra da je krajnji cilj pitanje kontrole, a da bi je ostvarili, neophodno je prije toga pripremiti zapadno javno mnjenje izmišljenim pričama o Srbima kao navodno genocidnom narodu. Rezolucija o Srebrenici, kako ističe, dio je te slagalice. Podsjeća da ovo nije prvi ovakav slučaj da političko Sarajevo, uz pomoć određenih zapadnih zemalja pokušava da optuži Srbe za tako nešto. Kada taj potez nije uspio 2015, kada je sličnu rezoluciju predložila Velika Britanija, bošnjački ambasadori su, navodi on, počeli da rade mimo procedura koje su određene Dejtonskim sporazumom.
Ko piše istoriju
Profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu doktor Časlav Koprivica smatra tragičnim to što se bošnjačka elita opet politički poigrava sa “dušama svojih građana” trideset godina kasnije.
– Žele iskoristiti, odnosno zloupotrijebiti ovaj za njih pogodan politički trenutak, s obzirom na sve ratove koji se vode širom svijeta, a prije svega onaj u pojasu Gaze, da bi pobrali simpatije i naklonost drugih država, posebno muslimanskih. Još jednom pokazuju i dokazuju da ih interesuje samo unitarna BiH. Da bi došli do toga neophodno je da prvo opet satanizuju Srbe, naprave alibi da zatraže ukidanje Republike Srpske, u čemu imaju neskrivenu podršku Amerikanaca, Britanaca i Nijemaca – kaže Koprivica.
Istoričar Mile Bjelajac ukazuje na to da se na ovaj način stavlja i flaster na usta svima onima koji drugačije misle, onima koji godinama unazad argumentovano upozoravaju da se namjerno prikrivaju svjedočanstava i izvori koji bi bacili sasvim drugo svjetlo na dosadašnji dominanti i nametnuti politički i globalni medijski narativ iz devedesetih godina prošlog vijeka, a pogotovo u slučaju Srebrenice.
Podsjeća na svjedočenje francuskog generala Filipa Moriona, koji je jednom prilikom istakao da nije bilo genocida u Srebrenici, već da se radilo o “klasičnoj osveti za sve prethodno”, ali i na svjedočenje ratnog šefa policije u Srebrenici Hakije Meholjića o tome kako mu je Alija Izetbegović još 1993. govorio da će, ako Srbi zauzmu Srebrenicu i pokolju 5.000 muslimana to dovesti do intervencije NATO-a.
Na kraju se Bjelajac zapitao – da li istoričari treba da prepuste pisanje istorije političkim sudovima ili da se, kako je istakao, poštapa parlamentarnim saborskim, skupštinskim, kongresnim i drugim deklaracijama kao utvrđenim činjenicama prošlog, složenog istorijskog konteksta!?
Otvoreni pritisci
Pored Njemačke i Ruande među zemljama koje su stale iza ove rezolucije su i SAD, Čile, Novi Zeland, Malezija, Jordan, Turska, Slovenija, Albanija, Francuska, Italija, Irska, Lihtenštajn, Holandija i Finska, ali se očekuje da se priključi još država. Prema pisanju pojedinih medija, koji se pozivaju na svoje diplomatske izvore, sve ove zemlje vrše političke, ali i ekonomske pritiske na druge države da njihovi delegati podignu ruke “za”.
Efraim Zurof o Srebrenici
Direktor centra “Simon Vizental” iz Jerusalima Efraim Zurof, u intervju za beogradski list “Politika” rekao je da zločin u Srebrenici nije bio genocid, ali i da ne misli da je Generalna skupština UN kvalifikovana da utvrdi da li je neki događaj genocid ili ne.
– Prema originalnoj definiciji genocida, prema kojoj je to pokušaj zatiranja čitavih naroda, zločin počinjen u Srebrenici nije bio slučaj genocida, jer su srpske trupe oslobodile sve žene i djecu – rekao je Zurof.
