Jelena Trivić, nekada koleginica i saradnica u zajedničkoj borbi za Banjaluku, sada se čini potpuno zaslijepljenom mržnjom prema svakom ko ima bilo kakve veze sa Draškom Stanivukovićem.
Rekla je ovo Adriana Basara, kandidat PDP za odbornika u Skupštini grada Banjaluka, ističući da Trivićevoj, nekada velikom borcu protiv režima, režim SNSD više ne smeta, a pokazala je to bezbroj puta do sada.
– Iako smo je do prije samo dvije godine gledali kako se zalaže za interese građana rame uz rame sa Draško Stanivukovićem, sada je očigledno da su njeni prioriteti totalno drugačiji. Umjesto da nastavi sa konstruktivnim kritikama i bude glas razuma u političkoj areni, Jelena je skliznula u retoriku koja nije vođena brigom za građane, već potrebom da napada i omalovažava svog bivšeg saboca – poručuje Basara.
Njena radost pri svakom problemu koji se pojavi u Banjaluci, kaže Basara, bilo da je riječ o infrastrukturnim izazovima, tehničkim problemima, vandalizmu, gašenju sijalice ili bilo kakvoj privremenoj poteškoći, govori mnogo više o njoj nego o onima koje kritikuje.
– U ljudskosti, postoje trenuci kada čak i politički protivnici stanu na stranu zajedničkog dobra, jer je na kraju krajeva grad, a ne politička stranka, ono što bi trebalo biti u centru pažnje. Nažalost, Jelena je izabrala drugi put – ističe ona.
Basara kaže da, umjesto da koristi kritiku kao sredstvo za poboljšanje i podsticanje promjena, Trivićeva se raduje neuspjesima kao da se time hrani, zaboravljajući da takvo ponašanje ne pogađa samo protivnike, već i same građane.
– Ova dehumanizacija političkog suparništva jasno pokazuje koliko se udaljila od suštine političke borbe – borbe za ljude. Stanivuković, s kojim je do nedavno dijelila zajedničke ciljeve, sada je postao meta njenih frustracija, dok ona zanemaruje vlastitu odgovornost prema građanima Banjaluke – navodi.
Ona kaže da u vremenima kad se građani suočavaju sa stvarnim izazovima, oni trebaju političare koji su sposobni da nađu rješenja, a ne one koji samo dodatno produbljuju probleme zluradošću i bezosjećajnošću.
– Mržnja nikada nije bila izvor napretka, a Trivić, svojim ponašanjem, ne čini ništa drugo osim što pokazuje koliko se udaljila od ideje služenja zajednici – zaključuje Basara.
