Broj djece oboljele od dijabetesa tip 1 u BiH je u porastu, a jedno od najmlađe oboljele djece je dvoipogodišnja djevojčica iz Banjaluke. Ipak, nema tačnih podataka o tome koliko je ukupno oboljelih mališana od ove bolesti.
Naime, ovo autoimuno oboljenje, prema riječima Jelene Škrbić Radić, predsjednice Udruženja “Diabet No 1” iz Banjaluke, nema veze s nasljedstvom.
“U Republici Srpskoj je oko 500 djece oboljelo od dijabetesa. Primijećen je porast broja oboljelih, a nedavno smo imali slučaj djevojčice od dvije i po godine, koja je ujedno i najmlađa”, kazala je Škrbić Radićeva.
Kako kaže, prilikom liječenja djece ne postoje olakšice, a jedino olakšanje je u insulinskim pumpama, za koje se u Udruženju bore da ih ima svako dijete.
“Zahvaljujući Fondu zdravstvenog osiguranja RS, kao oboljeli od dijabetesa tip 1 imamo pravo na najsavremenije insuline, ali u pregovorima smo što se tiče ostalih stvari. Obećano nam je da ćemo za djecu do 18 godina dobiti senzore, kontinuirane mjerače, kao i veći broj insulinskih pumpi, koji će biti dostupni oboljelima od dijabetesa tip 1 jer je za sada sve nedovoljno. Do sada je bilo oko 25 pumpi i nemaju ih sva djeca iz Republike Srpske”, istakla je Škrbić Radićeva.
Bitna je, kako kaže, podrška oboljelima od dijabetesa tip 1, koja treba da bude bez obzira na godine, kao što je u zemljama u regionu.
“Neophodan je centar za dijabetes u Banjaluci, u domovima zdravlja, koji bi bio dostupan pacijentima, da nismo vezani samo za klinički centar. Većina javnih ustanova bi trebalo da napravi i registar oboljelih od dijabetesa”, dodala je ona.
U Sarajevu je, prema riječima Alme Mulaosmanović, predsjednice Udruženja oboljelih od dijabetesa tip 1, takođe primijećen porast broja novootkrivenih slučajeva djece koja su oboljela od dijabetesa.
“To se možda u ukupnom broju ne primijeti zato što ljudi u potrazi za boljom zdravstvenom skrbi napuštaju državu. Ukupan broj oboljelih ne znamo. Situacija ovisi od kantona do kantona, da ne kažem i opštine”, kazala je Mulaosmanovićeva.
Kako kaže, insulinske pumpe u Sarajevu trenutno imaju, a veći im je problem procedura kod kvarova, ali da se kao udruženje bore da i to uvežu.
“Senzore možemo refundirati, ali veliki broj nije u mogućnosti da iskoristi ovo pravo zbog otežanih uslova nabavke iz inostranstva. Nama treba to neko da kupi i donese. Ako se pošalje poštom, zbog loših uslova transporta i osjetljivosti robe senzori uglavnom ne budu ispravni. Zavodi traže dokaze o uplati, a nekome iz inostranstva se ne daju lični podaci, uz svu dobru namjeru da nam pomognu. Tako – prava imamo, ali nije ih baš jednostavno i ostvariti”, ističe ona.
Dodaje da je najviše nedostataka kod odraslih oboljelih od dijabetesa, zbog čega su pokrenuli inicijativu za povećanje broja trakica, jer, kako kaže, jedna trakica dnevno za one koji su na insulinu nije ništa.
“Daju insulin bez provjere šećera i dovode se u opasnost”, ističe ona.
Gorana Vuković, sekretar Udruženje dijabetičara Brčko, ističe da je trenutno u ovom gradu najmlađa oboljela od dijabetesa djevojčica od nepune tri godine, a osim nje i četvorogodišnji dječak.
“Kod nas je to sistemski riješeno jer su pumpe i senzori na listi. Ovaj pravilnik je napravljen da u suštini pokriva puni iznos senzora od 120 KM. Osim toga, unazad dva mjeseca sva naša djeca su išla u Tuzlu kod pedijatra-endokrinologa, a sada on dolazi kod nas u Brčko, što je prednost”, kaže Vukovićeva, te dodaje da u ovom trenutku nije povećan broj oboljele djece.
“Bilo je situacija da ih u kratkom periodu bude četvoro, ali, evo, sad već nekoliko mjeseci nemamo novih slučajeva”, rekla je Vukovićeva.
