U sobama Specijalne bolnice za hroničnu psihijatriju u Modriči stiče se utisak prenatrpanosti, higijenski uslovi su loši, kupatila dotrajala, neprijatnog mirisa, radijatori oronuli, zidovi izbušeni…
“Kakvo je stanje u ustanovi najbolje govori činjenica da pojedini pacijenti traže da idu u sobu za izolaciju gdje imaju samo dva kreveta i mali prozor”, navodi se to u izvještaju Ombudsmena za ljudska prava BiH o stanju u ustanovama za zbrinjavanje osoba s intelektualnim i mentalnim teškoćama.
Izvještaj je urađen uz podršku UNFPA, Populacijskog fonda Ujedinjenih nacija, i analizirano je trenutno stanje u institucijama za zbrinjavanje ove grupe ljudi.
U Republici Srpskoj posjetili su četiri ustanove – Specijalna bolnica za psihijatriju Sokolac, Dom za osobe sa invaliditetom u Prijedoru i Višegradu, ali nigdje nije zatečeno tako teško stanje kao što je to slučaj sa Modričom.
Bolnica se nalazi u mjestu Garevci pored Modriče i pravni je nasljednik nekadašnjeg Zavoda Jakeš.
Međutim, promjena pravnog statusa očigledno nije promijenila lošu reputaciju i teške uslove koji vladaju u ovoj zdravstvenoj ustanovi.
“S obzirom na to da se radi o bolnici koja je osnovana i postoji za liječenje pacijenata, nakon obilaska ustanove postavlja se pitanje, osim stručnog osoblja: da li se može očekivati postizanje svrhe u uslovima u kojima borave pacijenti?”, naveli su ombudsmeni u svom izvještaju.
Direktora bolnice imenuje Vlada Republike Srpske na mandat od četiri godine. Tijelo upravljanja je Upravni odbor, koji takođe imenuje Vlada RS na četiri godine, i sastoji se od pet članova.
U 2023. godini sastali su se tri puta, a svi primaju mjesečnu naknadu u iznosu od 400 KM.
U Specijalnom izvještaju o stanju prava osoba s intelektualnim i mentalnim poteškoćama BiH koji su ombudsmeni radili i 2018. godine, navedeno je da su paviljoni u bolnici u Modriči u kojima korisnici borave, stare neadaptirane zgrade i da su uslovi u njima loši.
“Tadašnji direktor bolnice spomenuo je plan da se izgradi novi objekt kapaciteta 120 kreveta, a da se izvan funkcije stave zgrade starije od 50 godina s namjerom približavanja standardima modernog psihijatrijskog liječenja. Međutim, situacija nakon pet godina gotovo je nepromijenjena. Jedino ulaganje u posljednjih pet godina bila je promjena stolarije (prozora) u dva paviljona”, podvukli su ombudsmeni.
Naveli su da je obilaskom utvrđeno da su zgrade u jako lošem stanju, kako izvana tako i unutra.
“Higijenski uslovi u ovim zgradama su loši, posteljina na krevetima dotrajala. Prostorije za dnevni boravak su male kvadrature i namijenjene su svim pacijentima. Ne zadovoljavaju ni minimalan nivo za ugodan boravak. Ombudsmeni ponovo naglašavaju da je posebno zabrinjavajuća činjenica da u ovim prostorijama veći dio vremena provode slabo pokretni pacijenti, za koje prostor nije prilagođen, te osobe s različitim dijagnozama, što dovodi u pitanje adekvatnost njihovog boravka u Specijalnoj bolnici. Dugi niz godina postojao je problem dotrajalih peći za grijanje. Specijalna bolnica je svojim sredstvima osigurala nabavku novih peći, no ostaje problem starih cijevi”, piše u posljednjem izvještaju.
Dodaju da je u sobama smješten veliki broj pacijenata, pa se stiče utisak prenatrpanosti.
“Većina prostorija je tmurna i bez adekvatnog osvjetljenja. Na pitanje u vezi s krečenjem navedeno je da su zidovi bez obzira na krečenje u tako lošem stanju da stalno izbijaju mrlje od vlage. Kupatila su dotrajala, neprijatnog mirisa, zaključana. Radijatori su oronuli, a zidovi izbušeni”, istaknuto je.
Smještajni kapacitet bolnice je 285 pacijenata i u posljednje dvije godine u potpunosti je popunjena.
“Pacijenti dolaze sa uputnicom, dok je broj korisnika smještenih preko centra za socijalni rad u opadanju. U tom slučaju se radi uglavnom o pacijentima koji su tu već nekoliko godina i nemaju gdje. Istaknut je problem otpusta pacijenata koji su u remisiji, ali ih porodice ne žele primiti nazad ili se nemaju gdje vratiti. Bolničko osoblje prošlo je edukaciju o otpustu pacijenata u skladu sa Zakonom o zaštiti mentalnog zdravlja RS, koji je, kako navode, lijepo zamišljen ali nije primjenjiv. U bolnici su pojedini pacijenti smješteni i duže od 20 godina”, piše u izvještaju.
Rukovodstvo bolnice je kao problem navelo činjenicu da pojedini srodnici nakon smještanja bolesne osobe na liječenje prekidaju kontakte.
“Angažmanom zaposlenih, klinički put koji je 2017. godine trajao dvije godine, smanjen je na godinu dana. Mnogi pacijenti nakon tog vremena dolaze u remisiju bolesti te su sposobni napustiti bolnicu. Tada se javljaju problemi s porodicama koje ih ne žele nazad. Specijalna bolnica tako postaje ne samo zdravstvena, nego i ustanova za socijalno zbrinjavanje”, naglašeno je.
Još jedan u nizu problema sa kojima se suočava ova zdravstvena ustanova je i nabavka lijekova koja se radi putem tendera koji raspisuje Fond zdravstvenog osiguranja RS.
“Problem predstavlja činjenica da pacijenti često uz psihička imaju i neka druga oboljenja, a preglede i lijekove za te osobe plaća Specijalna bolnica jer pacijentie i fondovi zdravstvenog osiguranja nemaju ili ne žele izdvojiti sredstva za njihovu kupovinu. Sredstva koja Specijalna bolnica dobije su fiksna, pa se u tim slučajevima javljaju problemi jer nabavka lijekova za druge bolesti pacijenata pada na teret bolnice”, navodi se u o izvještaju koji su izradili ombudsmeni.
