Proizvođači peleta nezadovoljni su zabranom izvoza ove vrste ogrjeva jer kažu da je domaće tržište podmireno, da nemaju narudžbi, te da ova odluka može dovesti do zatvaranja kompanija i otpuštanja radnika.
Podsjećamo, Savjet ministara Bosne i Hercegovine je prije nekoliko dana donio odluku da se zabrani izvoz peleta do 31. januara naredne godine.
Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a i član Predsjedništva BiH, rekao je prije ove zabrane da čekaju Savjet ministara da donese odluku i dozvoli proizvođačima da izvezu 50 odsto proizvodnje, a da 50 odsto moraju plasirati na domaće tržište, te da cijena po toni u BiH ne bi trebalo da pređe preko 550 KM.
Goran Ivanović, predsjednik Asocijacije proizvođača peleta u BiH, rekao je za “Nezavisne” da su nezadovoljni ovom odlukom, te da ih je ona iznenadila.
“Zatekla nas je odluka, pogotovo znajući da gotovo nema tražnje na domaćem tržištu. Proizvođači koji su uzeli narudžbe i stavili potrošače na liste čekanja u narednih sedam dana će isporučiti posljednje količine. U istočnom dijelu Srpske je tražnja stala prije 20 dana i proizvođači samo rade za zalihu. Svi ćemo uskoro raditi za zalihu i ne znamo do kada ćemo to moći trpjeti ili ćemo stati s proizvodnjom. Troškovi održavanja proizvodnje peleta zavise od veličine proizvođača i koštaju između 70.000 i 300.000 KM”, naglasio je Ivanović.
Proizvođači su vlastima dali sedam dana roka da puvuku ovu odluku, koja, kako kažu, nije u interesu ni proizvođača, ni stanovništva.
“Spremni smo na razgovore i ustupke. Ove visoke cijene nisu posljedica naših aktivnosti, a one ako ostanu, uništićemo domaće tržište. Jedini način je da se omogući izvoz. Trenutna tržišna cijena na pragu proizvođača je od 650 do 750 KM. Sirovine iz šuma i dalje su povoljne, ali mnogi proizvođači u jako malom obimu imaju pristup tim sirovinama. U prosjeku to je oko 30 odsto, a neki su prinuđeni da ih kupuju od drugih preprodavaca po većim cijenama. Piljevina košta oko 40 KM po kubiku, a za tonu peleta treba od osam do 10 kubika i to je već oko 400 KM. Gdje su tu plate radnicima, folija, rezervni dijelovi, palete i ostalo”, objašnjava Ivanović.
Muhamed Helać, menadžer kompanije “Drvosječa”, koja ima najveći pojedinačni tržišni udio na tržištu ogrjeva u BiH, podsjeća da su oni prvi inicirali i tražili od države da se zabrani izvoz peleta prije nekoliko mjeseci.
“Trenutno je drugačija situacija. Ova odluka o nastavku zabrane izvoza nije povoljna iz razloga što je domaće tržište podmireno i svi smo očekivali da će se pustiti izvoz i da ćemo uzeti dio kolača iz Evrope. Zabrana nema nikakvog osnova i ovim se neće zaštititi nijedna strana. Ranija odluka zabrane je bila sa ciljem da snizi cijene i osigura dovoljne količine, međutim vlast to nije uspjela, jer su u pola frke iz zabrane izuzeli drvene brikete i onda su se proizvođači prebacili na briket i izvozili ga. Došli smo onda u situaciju da ga nema dovoljno na tržištu i zbog toga nisu padale cijene. Nakon toga, ponovo je došlo do zabrane, samo je bilo izuzeto ogrjevno drvo i onda se izvozila sirovina za pelet kao ogrjevno drvo jer nemamo jasnu klasifikaciju drveta i nije bilo dovoljno sirovina i opet cijene nisu padale i nije zaštićeno stanovništvo. Zašto jednostavno nisu sve zabranili”, upitao je Helać.
Dodao je da je ova kompanija tradicionalno izvozila pelet u Sloveniju, Italiju, Austriju i Njemačku.
“Domaće stanovništvo se nekim čudom po mnogo većim cijenama snašlo i namirilo. Svi proizvođači i distributeri peleta su dali sedam dana roka vlastima da povuku odluku. Ukoliko se ne povuče ova odluka, čak i mi kao velika kompanija koja zapošljava 300 radnika u pet gradova ćemo morati da ih pošaljemo na prinudne godišnje odmore jer nemamo posla. Oni nemaju šta raditi jer potražnje nema. Kako je onda tek manjim peletarama. Ovo može imati katastrofalne posljedice po drvoprerađivačku industriju u BiH i može dovesti do otpuštanja radnika”, naglasio je Helać.
