Cijena goriva je vrtoglavo porasla i banjalučki prevoznici poručuju da im to pored nedostatka putnika, još više otežava rad.
Kažu da ih aktuelna situacija, u krajnjoj liniji može dovesti do toga da od Grada zatraže odobrenje za povećanje cijene karata u gradskom i prigradskom prevozu.
Cijene goriva su u proteklih nekoliko sedmica nekoliko puta porasle. Došli smo do toga da se, na primjer za litar dizela treba u prosjeku izdvojiti oko 2,34 KM, uz predviđanje struke da se na tome neće stati već da se očekuje dalji rast cijena.
Sve to je, kako kažu, prevoznici dodatno zakomplikovalo njihovu trenutnu situaciju.
– Mi ćemo vrlo brzo doći u situaciju da će se ispuniti uslovi, po ugovoru kojeg smo potpisali sa lokalnom zajednicom, da se prema Gradu uputi zahtjev za povećenje cijene i mi ćemo to učiniti. Ne želimo da povećavamo cijene karata, zato što i ovako zbog pandemije imamo mali broj putnika u vozilima, ali nažalost imamo rast cijena goriva da jednostavno u ovim uslovima više ne možemo da radimo. Dovodi se u pitanje dalja održivost gradskog i prigradskog prevoza, jer se tu radi o linijama koje morate da vozite po redu vožnje, bez obzira na broj putnika – rekao je direktor Autoprevoza Dejan Mijić.
Kaže da Grad u takvoj situaciji pred sobom ima dva puta – da odobri povećanje cijene karata ili da tu razliku nadoknadi, u vidu subvencija.
– Mi se bavimo komunalnom djelatnosti i lokalne zajednice su dužne da po zakonu obezbijede nesmetan rad komunalnih preduzeća i službi. To znači da ako nećemo povećavati cijene karata da je Grad dužan da nadomjesti tu razliku u cijeni – naveo je on.
Kaže da su autobuska preduzeća dobila subvencije Grada za nekoliko mjeseci u prošloj godini, te da su za prva tri mjeseca ove godine podjelila 300.000 KM. Rekao je da su ti iznosi bili nedovoljni, kada se u uzme u obzir cjelokupna situacija u ovoj oblasti.
– Najbolji pokazatelj koliko je taj iznos mali pokazuje upravo primjer goriva. Cisterna od 30 tona sada košta oko 100.000 KM a moje preduzeće sedmično troši jednu cistrenu, tako da smo u situaciji da ni gorivo ne možemo da plaćamo od prihoda – rekao je Mijić.
Slične informacije stižu i o od drugh prevoznika na teritoriji grada Banjaluka. Dejan Vujasin iz preduzeća “Aldemo turs” poručuje da se “nešto mora preduzeti”.
– Mi uglavnom vozimo prigradske linije, a najviše na plato Manjače i te prigradske linije su ugroženije od gradskih. Sve je manje ljudi u selima, a velika je kilometraža koja se mora pokriti. Pored toga je došlo i ovo poskupljenje goriva, tako da smo u teškoj situaciji. Ne vidimo rješenje osim da Grad na neki način mora izaći sa subvencionisanjem nerentabilnih linija, to je jedino rješenje koje će omogućiti da građani imaju prevoz a da mi opstanemo – rekao je Vujasin.
Smatra da rješenje nije u poskupljenju cjene karata u gradskom i prigradskom prevozu ali da će biti prisiljeni da to zatraže, ako se nešto uskoro ne rješi.
– Nije rješenje da se ide u poskupljenje karata u javnom prevozu, već Grad treba naći način da subvencioniše nerentabilne linije. Ako vidimo da nema ništa od subvencija, mi ćemo morati tražiti da se povećaju cjene karata ili da se smanji broj polazaka na linijama – naveo je Vujasin.
Grad je do sada u nekoliko navrata, zbog negativnih posljedica pandemije, finansijski pomagao održavanje javnog prevoza. U 2020. godini je izdvojeno 450.000 KM, a za prva tri mjeseca ove godine oko 300.000 KM.
Prema do sada raspoloživim informacijama Gradska uprava očekuje da će rješenja za probleme u gradskom prevozu dobiti kroz izradu Studije o javnom prevozu. Sredstva za te namjene su planirana rebalansom budžeta grada ali procedura za izradu ovog dokumenta ne može početi dok rebalans ne prođe skupštinsku porceduru. Trenutno je usvojen Nacrt rebalansa budžeta, a očekuje se da će u konačnoj verziji ovaj dokument doći pred odbornike u posljednjem mjesecu ove godine. To znači da izrada Studije može da startuje u najboljem slučaju početkom iduće godine. U Banjaluci su trenutno registrovane 23 gradske i 34 prigradske linije, na kojima se na godišnjem nivou realizije više od osam miliona kilometara, odnosno oko 680.000 kilometara na mjesečnom nivou.
