Prvostepenu oslobađajuću presudu je izrekao Sud BiH, uz obrazloženje da nije izvan razumne sumnje dokazano da je naredio granatiranje civilnih ciljeva u Kalinoviku, iako je, takođe, istaknuto da je nesporno utvrđeno da je Dreković izdao naredbu isturenom komandnom mjestu da ostvari vatru sa pet projektila na centar Kalinovika i da je došlo do ranjavanja dječaka.
Sud je odgovornosti za zločine nad Srbima u sarajevskom naselju Hrasnica oslobodio i Senada Gadžu i druge optužene u tom predmetu, a u obrazloženju presude predsjedavajuća sudskog vijeća navela je da se optužba zasniva samo na jednom svjedoku te da njegov iskaz mora biti takav da ne ostavlja nikakvu sumnju.
Isti sud je lani oslobodio i Edhema Godinjaka i druge za zločine počinjene nad Srbima u Trnovu, na slobodi su i visoki bošnjački funkcioneri MUP-a za zločin u sarajevskom Velikom parku i tako dalje.
Vršilac dužnosti direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Viktor Nuždić naglašava da je pravosuđe na mnogobrojnim primjerima samo dokazalo da obično radi na štetu Srba. Imajući u vidu da je u toku 2023. potpuno nenormalno da ima i dalje puno neriješenih predmeta ratnih zločina.
– Postavlja se pitanje da li će ikada biti okončani ti predmeti. To najviše ide na štetu srpskog naroda, jer je najveći broj zločina nad Srbima ostao neprocesuiran. Zločinima nad druga dva naroda bavio se Haški tribunal, a i institucije na nivou BiH – istakao je Nuždić.
Ne može se, tvrdi, sakriti da se veliki broj procesa odugovlači u nedogled.
– Imamo više desetina predmeta gdje je optužnica podignuta prije skoro deset godina, odnosno glavni pretres počeo prije sedam, osam ili devet. Tu su i predmeti koji su počeli sa glavnim pretresom 2014. i nisu okončani. Apsolutno je više nebitno koje su nacionalnosti optuženi u njima. Umiru i osobe koje su dio postupka, jer biologija radi svoje – istakao je Nuždić.
Zabrinjava i veliki broj oslobađajućih presuda u posljednje vrijeme, a i one su uglavnom na štetu Srba.
– Najsvježiji su predmeti “Hrasnica” i “Dreković”, a pojava je i prebacivanje odgovornosti sa tužilaca na sud i obrnuto. Naime, često se dešava da nakon što optužnica bude potvrđena i završi cijeli pravosudni postupak, dođe do oslobađajuće presude. Jedan od plastičnih primjera je Edhem Godinjak, optužen za zločine u Trnovu, gdje je sudija, obrazlažući drugostepenu oslobađajuću presudu, rekla da je krivica zbog čega on i ostali nisu osuđeni isključivo na tužilaštvu, da je nesporno da je zločin počinjen, ali druga strana nije bila sposobna da iznese postupak do kraja – rekao je Nuždić.
Istovremeno kada se postavi pitanje ko je kriv za takve i slične stvari te pokrene pitanje disciplinske odgovornosti dobija se, kaže, odgovor da je pravosuđe nezavisno i da niko nema pravo da se upliće u stavove sudija i tužilaca.
– Veliki broj oslobađajućih presuda dovodi u pitanje kvalitet optužnice i suđenje, a ne treba zanemariti ni da svi ti postupci gdje su takve presude uveliko koštaju i budžet, jer svi podnose odštetne zahtjeve – kaže Nuždić.
Šanse za popravni
Na pitanje da li ima vremena za popravni prvi čovjek Republičkog centra priznaje da nije optimista, jer je prošlo previše vremena.
– Rat je završen 1995, a najviše zločina nad Srbima datira iz 1992. godine. Ogroman broj svjedoka, izvršilaca, žrtava je nestalo, a imajući u vidu da su mahom ostali neriješeni predmeti ratnih zločina nad Srbima, daje se do znanja kome nije u interesu da ti slučajevi budu procesuirani ili da se završe na neadekvatan način kao oni za Hrasnicu, Kalinovik, Trnovo, Podrinje, Orića i mnoge druge – zaključio je Nuždić.
