Da je Dodik često radio za Hrvate na štetu Srba potvrdio je nedavno i hrvatski predsjednik Zoran Milanović, koji je rekao da je “Dodik hrvatski saveznik u Bosni i Hercegovi i shvatimo to, to moramo shvatiti, i tako se ponašati”.
Još u vrijeme prvog mandata Milorada Dodika “Jasenovačka građa”, koja je svjedočila o stradanju nekoliko stotina hiljada Srba u najzlogasnijem ustaškom logoru Jasenovac iz Drugog svjetskog rata iz Banjauke preko Amerike došla je do Hrvatske.
To je bio prvi veći znak dobre volje Milorada Dodika da uz pomoć SFOR-a “Jasenovačku građu” preda Hrvatima, a ne Muzeju genocida u Beogradu, kako je to tražio Milan Bulajić, koji je bio na čelu Anketnog odbora NSRS, koja se bavila pitanjem predaje “Jasenovačke građe” Hrvatima.
Predaja “Jasenovačke građe” je urađena bez znanja ostalih struktura vlasti u Srpskoj, a o tome da su vojnici SFOR-a kaminoima iz Banjaluke odvezli jasenovačku građu prvi je objavio Tanjug, što je jedno vrijeme Milorad Dodik poricao, dok drugi o tome nisu bili ni obaviješteni.
Tadašnji srpski član u Predsjedništvu BiH Živko Radišić je rekao da ne može da vjeruje da se to desilo i da on o tome nije upoznat.
Međutim, nije dugo trebalo da se i nadležne institucije uvjere da je isporučena jasenovačka građa i da je tome doprinos dao tadašnji premijer Milorad Dodik, koji je u to vrijeme bio “svježi dašak na Balkanu”, kago ga je nazivala tadašnja šefica američke diplomatije Madlen Olbrajt.
Anketna komisija Narodne skupštine za ispitivanje okolnosti pod kojim uslovima je Jasenovačka građa predata mogla je samo da konstatuje da je učinjena šteta i da je to učinjeno na osnovu sporazuma vlada Republike Srpske i Hrvatske i da nije moguće da bude vraćena u originalu Republici Srpskoj.
Ubrzo ta je tema stavljena ispod tepiha i o Jasenovcu, kao i o “Oluji”, još jednom velikom hrvatskom zločinu ili genocidu nad Srbima, koji su se desili u prošlom vijeku se zvanično ćutalo. Te zaboravljene teme otvorio je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić koji je pokušavao da se samo na dostojanstven način obilježi stradanje Srba u prošlom vijeku i Jasenovac i Oluja, kao i ostala stradanja Srba.
Za uzvrat Vučić je postao meta napada i histerije koju protiv njega vode hrvatski mediji i političari, što je vladika bihaćko-petrovački Sergej najbolje opisao riječima: – Dok razapinju Vučića, znam da je uradio nešto dobro za svoj narod!
Međutim, predaja jasenovačke građe Hrvatima nije jedini ustupak, koji je Milorad Dodik dao Hrvatima.
Tu su i tajni poslovi koje je on imao i sa hrvatskim generalima Ivanom Čermakom, oko rafinerije u Brodu, ali i oko gradnje Pelješkog mosta, koji je proglasio vitalnim nacionalnim interesom za Republiku Srpsku.
Treba podsjetiti da je i prethodnu predsjednicu Kolindu Grabar Kitarević Dodik ugostio u Kabinetu predsjednika Republike Srpske, upravo kada je ona dolazila da obilježi hrvatsku akciju “Maestal” u Jajcu, kada su hrvatske jedinice učestvovale u ratu protiv Srba zajedno sa Armijom BiH na području Mrkonjić Grada.
Da je Dodik saveznik Hrvata govori i njegov “bratski” odnos sa HDZ-om Dragana Čovića i njegovu čuvenu rečenicu da će “Srbe u Predsjendištvu BiH štiti Dragan Čović umjesto tadašnjeg srpskog člana Mladena Ivanića”.
Da je Dodik često radio za Hrvate na štetu Srba potvrdio je nedavno i hrvatski predsjednik Zoran Milanović, koji je rekao da je “Dodik hrvatski saveznik u Bosni i Hercegovi i shvatimo to, to moramo shvatiti, i tako se ponašati”.
Zato i ne treba da bude iznenađenje za bilo koga što je Dodiku dozvoljeno da u Hravstkoj se slobodno šetka, pa i da ponekad usput svrati i na spomen obilježje u Jasenovcu za razliku od predsjednika Srbije Aleksandra Vučića kome je to zabranjeno.
