Nije lijepo radovati se tuđoj nesreći, ali Rafael Nadal i te kako može da bude zadovoljan trenutnom situacijom.
Dvostruki šampion Vimbldona je u London stigao bez ikakvog pripremnog takmičenja. Ne, jer nije želio kao Novak Đoković, nego zato što nije mogao.
Barem Španac tako tvrdi, aludirajući na hroničan problem sa stopalom, koje se „upalilo“ još proljetos i koje je pod hitno morao da riješi.
Uspavljivao ga je tokom Rolan Garosa, koji je osvojio po 14. put u karijeri, a do Vimbldona, na travu nije kročio.
“Nije to podloga na kojoj često igram. Iz drugačijeg razloga, posljednje tri godine nisam kročio na travu. Morao sam da budem oprezan. Čekao sam prvi meč, svaki dan je test. Danas je bio jedan važan test na početku turnira posebno u ovakvim okolnostima u kojima sam došao ovdje. Pobjeda je najvažnija”, kazao je Nadal nakon uvodne pobjede nad Fransiskom Serundolom.
Mladi Argentinac, 41. na listi, koji nema još uvijek Grend slem pobjedu, bio je pristojan rival za prvu rundu. Gledajući trenutnu (ne)spremu Nadala, da je preko puta mreže bio iole ozbiljniji protivnik, moglo je svašta da bude.
I ovako je Serundolo bio blizu da meč odvede u peti set, ali je naprasno stao u ključnim momentima i na kraju ispustio veliki skalp.
Kada malo bolje pogledamo žreb, pitanje je da li će Nadal uopšte i imati pravi test do posljednjih dana druge nedjelje turnira.
Nakon žreba, navijači “Bika sa Majorke” isticali su činjenicu da je Rafin dio žrijeba mnogo ozbiljniji od gornjeg, gdje je Novak.
Ipak, u međuvremenu, pravi testovi, oni na koronavirus, sa Nadalovog puta sklonili su ubojit dvojac u vidu Marina Čilića i Matea Beretinija i u Rafinom žrebu ostavili one lažne (testove), u vidu igrača, koji čisto sumnjamo da mogu nešto da urade vlasniku 22 Grend slem titule.
Kada smo kod Čilića, nedavnog polufinaliste Rolan Garosa, šampiona US opena, te što je najvažnije za cijelu priču finaliste Vimbldona, njega nećemo gledati u Londonu.
Upravo je Hrvat bio projektovani rival u osmini finala Nadalu, kojeg je na jednom Grend slemu, u Australiji prije četiri godine, savladao.
U međuvremenu, “zahvaljujući” svojoj nedovoljno dobroj partiji, Nadalu na megdan, u četvrtfinalu kako je bilo “planirano”, neće izaći ni Feliks Ože-Aljasim, šesti nosilac, kojeg je poslije četiri seta i više od četiri sata borbe eliminisao Maksim Kresi.
Ako su pojedini isticali šansu Čilića i Ože-Aljasima, onda su u pobjedu Matea Beretinija nad Nadalom vjerovali mnogi, od bukmejkera preko analitičara do ljudi koji nisu baš simpatizeri 36-godišnjeg Španca.
Beretini je momak koji ove sezone na travi ima skor 9-0, dvije osvojene titule, samopouzdanje i zbog činjenice da je prošle godine igrao finale Vimbldona. Ipak, korona je i njega sputala i razbila snove u paramparčad.
Kada se osvrnemo na postojeći žreb, zaista se do polufinala ne vidi ozbiljan takmac koji bi mogao da naudi Nadalu, pod uslovom da Španac igra na uobičajenom, pa čak i na nešto slabijem nivou.
Imena poput Berankisa, inače narednog rivala, zatim Gastona, Sonega, Van de Zandshulpa, Rusuvorija, Gaskea, Mekdonalda, Frica, Greja, Molčana, Girona ne zvuče kao kadra da zaustave Nadala prie polufinala.
Nadalu se u polufinalu “crta” Stefanos Cicipas, ako i njega do tad ne izbaci “neki Kirjos”, sa kojim bi stvarno trebalo da se sastane u trećem kolu.
Bilo kako bilo, novi, 60. “Rafole”, koji svi priželjkuju u finalu djeluje sve realnije i izvesnije, a mogao bi biti spriječen isključivo tzv. samouništenjem.
Realno gledano, Novak i Rafa do meča za trofej neće doći jedino ako “sami sebe pobjede” ili neka nepredviđena okolnost, poput korone ili ne daj Bože povrede, ne umiješa prste.
