Marinika Tepić, jedna od lidera opozicione koalicije “Srbija protiv nasilja”, u ponedeljak uveče započela je štrajk glađu, dok je njen saborac Miroslav Miki Aleksić iste večeri odustao od te ideje i prešao na “strogi post na vodi”, pravdajući se pravoslavnim načelima i slavom Svetog Nikole.
Ovakav vid političkog protesta u Srbiji nije neuobičajen, ali je svim štrajkovima glađu dosad bilo zajedničko da nijedan, hvala Bogu, nije sproveden do kraja, niti je završen nekim konkretnim političkim uspjehom.
– Štrajk glađu jeste ekstremno sredstvo političke borbe, ali toliko puta smo ga imali da je već obesmišljen. To nikada nije rezultiralo nekim velikim uspjehom. Štrajkovi glađu su gotovo uvijek brzo napuštani i mislim da ih vlasti ne posmatraju kao naročitu prijetnju – izjavio je za “Vreme” politikolog Dejan Bursać.
Bursać je dodao da štrajk treba da šokira publiku i da dovede vlast pred moralnu dilemu odgovornosti za nečiju smrt.
– A ovde su svi svjesni da se dvoje lidera opozicije neće ubiti glađu, kakva god bila odluka Republičke izborne komisije (RIK) – rekao je Bursać.
2023: Marinika Tepić i Miki Aleksić, štrajk i post
Marinika Tepić je u ponedjeljak uveče tokom protesta pristalica “Srbije protiv nasilja” ispred RIK-a najavila da sa kolegom Miroslavom Aleksićem stupa u štrajk glađu dok se ne ponište beogradski izbori, ali je lider Narodnog pokreta Srbije to brže-bolje demantovao.
Aleksić je za “Vreme” objasnio da njemu “vjera zabranjuje da čini nešto što se tumači kao svjesno narušavanje zdravlja sa potencijalno smrtnim ishodom”.
– Ono što iz solidarnosti sa Marinikom mogu i želim da učinim je da budem na najstrožem postu i sve vrijeme uz nju – rekao je Aleksić, što je naišlo na razočaranje ili čak podsmijeh čak i među simpatizerima opozicije.
2011: Tomin štrajk glađu i žeđu, Đilasovi komentari i Vučićev odgovor
Te 2011. godine pozicije su bile obrnute: SNS je bila u opoziciji i tražila vanredne izbore, dok su DS i Dragan Đilas bili na vlasti i nisu htjeli ni da čuju za izlazak na birališta.
– Niti nudimo 15. januar, niti nudimo 18. decembar (kao datum za vanredne izbore, prim. nov.), nego zajednički rad i konsenzus oko zakona koje Evropa traži da usvojimo – rekao je tada Đilas.
I tako je bila postavljena scena za dosad najpoznatiji štrajk glađu (i žeđu) u srpskoj političkoj istoriji. Tomislav Nikolić se u proljeće te godine odlučio na ovaj drastičan čin, uz molitvu, iako je tadašnji patrijarh Irinej komentarisao da nije hrišćanski štrajkovati glađu i žeđu.
Nikolić je svoj potez ipak nazvao “ličnim i hrišćanskim činom”, a za vrijeme protesta posjetio ga je patrijarh Irinej, koji je ga je, navodno, ubijedio da prekine štrajk žeđu, piše Blic.
Iz ove perspektive zanimljivi su i tadašnji komentari predsjednika DS Dragana Đilasa na Nikolićev štrajk. Đilas je za B92 rekao da je odluka Nikolića da stupi u štrajk glađu zahtijevajući raspisivanje izbora politički čin i da takav “politički zahtjev ne može biti prihvaćen”.
Đilas je rekao da je neophodno da se Nikoliću pruži adekvatna pomoć i da oko tog njegovog poteza ne treba da se pravi “cirkus i pozorišna predstava”. On je poručio da naprednjaci moraju odustati od načina borbe koji je preduzeo Nikolić i kritikovao Nikolićeve najbliže saradnike da su bili dužni da ga odgovore od štrajka glađu i žeđu, a ne da ga podrže.
– DS nema mehanizam kako može da odgovori čovjeka od toga da štrajkuje glađu i žeđu, to je njegova lična odluka – rekao je Đilas.
Vučić je uzvratio Đilasu tvrdnjom da se radi o “bezumnoj kampanji” protiv Nikolića koja će ući u “istoriju beščašća” i da lične i političke uvrede protiv lidera naprednjaka “vrijeđaju zdrav razum”.
Nikolić je prekinuo štrajk glađu poslije osam dana, za Vaskrs, na sljedeći način. Po izlasku iz bolnice prisustvovao je jutarnjoj liturgiji u Sabornoj crkvi u Beogradu, gdje se pričestio, poslije čega je u Patrijaršijskom dvoru razgovarao sa patrijarhom Irinejom.
Tada je otkriveno da su Nikolić i patrijarh razmjenili vaskršnje čestitke i da je Nikolić pojeo vaskršnje jaje.
2020: Boškov štrajk i naprednjački kontraštrajk
Pred izbore 2020. godine bili smo svjedoci štrajka glađu opozicije i kontraštrajka poslanika vlasti.
U štrajk je najprije stupio samostalni poslanik Miladin Ševarlić jer, kako je naveo, “nije u mogućnosti da pokrene skupštinsku raspravu o povredama teritorijalnog integriteta i suvereniteta Srbije i nepoštovanju Rezolucije 1244 o Kosovu”.
Pridružio mu se lider Dveri Boško Obradović, a nedugo potom u kontraštrajk glađu stupili su poslanici vladajuće SNS Aleksandar Martinović i Sandra Božić, sa zahtjevom da tužilaštvo reaguje i pokrene istragu protiv Obradovića.
1996: Drašković odvratio Đinđića?
Kako je svojevremeno prenio BBC na srpskom, u novembru 1996. godine Zoran Đinđić je u znak protesta zbog nepriznavanja rezultata lokalnih izbora najavio da će poslanici koalicije “Zajedno” u Skupštini Srbije štrajkovati glađu.
Ipak, Vuk Drašković je 2011. izjavio da nije bilo štrajka jer je te iste noći uspio da ubijedi Đinđića da je bolje ići na svakodnevne proteste.
1993: Vuk Drašković
Bilo je još štrajkova glađu na srpskoj političkoj sceni i u 20. vijeku. Vuk Drašković je ovaj vid protesta primjenio 1. jula 1993. nakon što je sa suprugom Danicom uhapšen i prebijen, a u znak solidarnosti pridružile su im se i partijske kolege iz SPO.
Šešelj se specijalizovao
Da se Vojislav Šešelj specijalizovao za štrajkove glađu pokazao je i u mladosti, kada je na ovaj način protestovao dok je bio u zatvoru u Zenici, gdje je proveo 22 mjeseca.
Štrajk će ponoviti tokom boravka u pritvoru u Hagu 2006. godine. Tada je odbijao hranu kako bi ubijedio sud za ratne zločine u Hagu da može da se brani sam.
Štrajku glađu svojevremeno su pribjegavali i “šezdesetosmaši”, grupa studenata koja se nalazila 1968. na Filozofskom fakultetu u Beogradu, ali i komunisti Milovan Đilas i Svetozar Vukmanović Tempo.
Štrajkovi glađu ponekad znaju da se oduže jer ljudi mogu da prežive po tri nedjelje bez hrane, a u ekstremnim slučajevima čak i do dva mjeseca.
