U Srebrenici se u julu 1995. godine nije desio ni genocid, ni stravičan zločin, nego ratni zločin nad zarobljenicima, a (muslimanski lider) Alija Izetbegović učestvovao je u kreiranju tih događanja, što je i razlog zbog kojeg sve do svoje smrti 2003. godine nije otišao tamo znajući šta će mu se dogoditi i kako bi ga dočekali lokalni muslimani, izjavio je advokat Goran Petronijević.
“Kada su članovi Predsjedništva BiH 1999. godine pomenuli Aliji Izetbegoviću da bi trebali da odu u Drvar i odaju poštu srpskim žrtvama, tada je hrvatski član (Ante) Jelavić rekao da se ode i u neko hrvatsko mjesto, a i u Srebrenicu, na šta je Alija rekao da u Srebrenicu ne bi nikako, `jer bi ga tamo oni iz SDS-a gađali kamenjem`”, podsjetio je Petronijević na tribini “Rezolucija o Srebrenici – da li nam u BiH prijeti povratak u 1991. godinu?”.
On je dodao da je Jelavić tada rekao Aliji: “Dobro znaš da to ne bi bio SDS nego tvoji i ti znaš zašto”.
Petronijević je naglasio da bi volio da neko od tadašnjih aktera posvjedoči o tome.
“Alija Izetbegović nikada nije otišao u Srebrenicu, jer je znao šta ga čeka i šta je uradio. I nije to bio prvi pokušaj. Bio je i na Goraždu pokušaj miješanja NATO-a na strani muslimana. Tako da moramo sve ovo imati u vidu i da se borimo za istinu i ne smijemo prestati nijednog trenutka”, rekao je Petronijević.
On je ponovio da jednom za svagda treba zapamtiti da je zločin u Srebrenici bio ratni zločin, a da su i oni koji su u izvještajima navedeni kao “dječaci” bili potencijalni borci, a neke žene pripadnice takozvane Armije BiH i nosili su oružje.
“Bila je naoružana kolona, ali ne u potpunosti, jer je među njima bilo civila koji nisu bili naoružani, ali ću vas podsjetiti na njihovu strategiju o kojoj govori nekoliko njihovih zaštićenih svjedoka koje smo uspjeli da dovedemo i koji su govorili da nisu imali dovoljno, oružja, ali jesu ljudstva. Kada jedan padne drugi uzima oružje, to su potencijalni borci”, rekao je Petronijević.
Prema njegovim riječima, čin pogubljenja, strijeljanja i uzroci toga nisu se mogli desiti bez indirektnog učešća stranih obavještajnih službi, jer postoji obilje dokumenata kojima će se ozbiljno baviti istoričari.
“U tom trenutku se pojavila teška i sramna disproporcija u statistici smrti koju su oni propisali tamo jer je trebalo Srbe prikazati kao izrazite zločince a muslimane kao izrazite ili pretežno žrtve. Statistika ih je u tom trenutku demantovala jer je, imajući u vidu popis iz 1991. godine, broj žrtava na svim stranama bio srazmjeran i odstupanja bi bila nula do jedan odsto”, rekao je Petronijević.
On je ukazao i da se u BiH vodio ne samo građanski, nego i vjerski rat.
“To su oni sa Zapada znali i znali su da niko nije imun na zločin. Istina se prekraja, a da bi se prekrajala srebrenički slučaj jedan od načina da se to učini i zato su obavještajne službe pristupile jednoj vrsti disproporcije”, rekao je Petronijević.
On je naglasio da su Srbi stradali srazmjerno svom broju u BiH, a da je broj ubijenih u Srebrenici predmet manipulacije i da je najbliži broj žrtava onaj koji je utvrdila Komisija za Srebrenicu od oko 3.714.
“Za Branjevo koje se smatra najmasovnijim gubilištem sada možete da dobijete podatke da je bilo više od 1.400 žrtava, u Kravici više od 1.300, a u Kasabi više od 1.200. Kod svih ovih slučajeva imate samo jedan problem, po hiljadu ljudi je dodavano”, rekao je Petronijević pozivajući se na svjedočenja iz Haga.
Prema njegovim riječima, zna se da je na ekonomiji na Branjevu bilo maksimalno 420 ljudi.
Petronijević je poručio da se nesrećni muslimanski narod u Srebrenici krvavo napatio, ali ne od Srba, nego od sopstvenih zločinaca, prije svega, muslimanskog ratnog komandanta Nasera Orića.
On je ukazao da su muslimani u Srebrenici povećavali broj tadašnjih stanovnika da bi dobili više humanitarne pomoći, pa je 5.000 ljudi dopisano u svim ovim situacijama.
Petronijević je zaključio da Srbima ne preostaje ništa nego da se bore i da činjenicama ukazuju da nije bilo ni genocida, ni strašnog zločina.
