Zbog sramnih riječi SNSD-ovog gradonačelnika Ćosića, čitav dan me nešto guši u grlu i imam potrebu da se isplačem jer narod Semberije to nije zaslužio, ali ni narod Sarajevsko-romanijske regije.
Ovo su riječi članice SDS-a Aleksandre Pandurević, koja je reagovala na izjave gradonačelnika Istočnog Sarajeva Ljubiše Ćosića, koji je naveo da su Semberci švercovali dok su u drugim dijelovima RS-a u ratu ginuli.
-Kao neko ko je rođen u Sarajevu, čija porodica i familija su podnijele velike žrtve u ratu, želim reći mojim Sembercima da srpski narod Sarajevsko-romanijske regije ne misli tako i da se gnuša riječi SNSD-ovog Ćosića kojima je uvrijedio čak i svoje partijske kolege iz Semberije. Beskrajno smo zahvalni Sembercima za svu pomoć koju su nam pružili, zahvalni smo što su nam u dejtonskoj seobi otvorili vrata svojih domova i dijelili zalogaj svoje djece sa nama. Mnogo je sarajevskih Srba, njih hiljade, koji su svoj dom našli u Bijeljini, a djelimično i ja. Volimo taj grad, volimo Semberiju i Semberce – istakla je Pandurević.
Kaže da je danas posebno ponosna što u Bijeljini, kao bastionu SDS-a, nikada nije bilo podjela, a posebno ne “gnusnih uvreda poput Ćosićevih”.
-Divim se našem Ljubiši Petroviću što se danas suzdržao da mu ne zavali zasluženu šamarčinu i patosira ga. Bijeljina je otvorila vrata i Sarajlijama, i Tuzlacima, i Zeničanima, i Vozućanima, pružila im dom i budućnost. Nije pravila razliku. I danas, svi zajedno, hrane dobar dio Republike Srpske. Uzgajati kupus nije ništa nečasno. Nečasno je štimati tendere, pa i one za spomenik stradalim. Nečasno je krasti i bogatiti se na račun naroda. Nečasno je vrijeđati čestite ljude jer su ti zinula gladna usta željna 15% poreza na dobit koji se ubere u šest opština Istočnog Sarajeva.
Ne bori se Ćosić za nerazvijene opštine, nego da on dobije 10 miliona u budžet koji služi za servisiranje plata. I ne bira sredstva – poručila je Pandurević.
Pita sljedeće:
-Zna li nesrećnik koliko je u Bijeljini zadnjih godina spašeno života ljudi Sarajevsko-romanijske regije jer u bolnici koja je u Istočnom Sarajevu nema ni ljekara niti adekvatnih usluga? Jesu li mu i zato krivi “kupusari”, jer se u toj bolnici ne može zbrinuti infarkt, pa narod trči u Bijeljinu i Banjaluku!? Zna li nesrećnik šta je rekao svim onim divnim semberskim doktorima koji su i u ratu, a i danas, spašavali živote naroda koji živi u Istočnom Sarajevu? Često sam sa majkom u bijeljinskoj bolnici i još nikada tamo nisam došla a da nisam srela bar pet-šest poznatih lica iz Istočnog Sarajeva. Sram te bilo, Ćosiću, nedostojan si i sarajevskih Srba i Istočnog Sarajeva!
Poručila mu je još:
-Sram te bilo, Ćosiću, svih semberskih boraca VRS-a, svih stradalih, RVI i njihovih porodica! Sram te bilo, Ćosiću, svih semberskih domaćina koji su odvajali od usta svoje djece da nama pomognu kada je trebalo! Sram te bilo, Ćosiću, svih sarajevskih Srba čiji si obraz danas pokušao uprljati i zavaditi ih sa Sembercima! Volim moju Bijeljinu, volim moje Semberce koliko i moju Istočnu Ilidžu, Pale i Romaniju! I volim semberski kupus jer je najbolji i jer ga uzgajaju čestiti domaćini, radnici, a ne lopovi!
